Zabranjeno je gubiti djecu

499196115579cfe7b5e9d9652787691_v4 big

Ne znam da li je simpatično ili tužno gledati roditelje (u koje I ja spadam) kako  se snalaze dok pokušavaju da ograničeni budžet raspodjele na deset dana odmora u tuđini. Uvijek dok ih posmatram zaprepasti me njihovo ponašanje, različite situacije i opcije kojima se služe ne bi li život koji žive učinili glamuroznijim i ostatku svijeta ga predstavili na najbolji mogući način.

Kako biti i ostati mađioničar, kako ispuniti skoro sve dječje želje, a ipak uštedjeti? Roditelji se na moru svakako dovijaju pokušavajući da nahrane djecu u sobama nadaju se da oni neće zatražiti krofne, kukuruz, sladoled ili sok na plaži. Obećavaju im pedaline, turistički obilazak brodom, odlazak na predstavu lokalnog pozorišta, ali uvijek nekog drugog dana.

Jedna gospođa me nasmijala do suza kada je mužu koji je uporno zvao da izađe iz vode odgovorila: Neču da se sunčam imam ja sunca i u Loznici, platila sam da se kupam i ima da se kupam.

Veoma je bitno i zdravo priuštiti porodici zdrav morski vazduh, promjenu klime, a sve ostalo nije važno, ako i ne bude uvijek mogu da zamisle, kao i sve sitnice ili objave koje čine virtuelni život kvalitetnim. Nasloni se na dobar auto kad se fotografišeš i neko će već pomisliti da je tvoj, sjedi za sto u restoranu na putu do WC-a (poželjno pre nego konobar sve pospremi )i neko će pomisliti kako si se iskeširao za malo skuplji ručak u prijatnom ambijentu.

Jedina stvar na kojoj niko ne štedi su fotografije, svi se polomiše fotografišući se, kao da će biti plaćeni od procenta napravljenih fotki. Simpatični su i oni kojima nije važno što djeca čekaju na sladoled po tri dana ali onog momenta kad ga kupe ima da se slikaju i svi će da vide da su na moru svakoga dana imali za sladoled.

Na plaži oko mene pojavila se i neka čudna “skupina pitara”. Svaka treća porodica pored sebe u najlonskim kesama drži veče količine pite tokom cijelog dana, a u popodnevnim satima tom pitom pokušavaju da nahrane svoju djecu ne misleći o posljedicama. Iako je pekara udaljena svega pet minuta. Oni su ipak dobri ljudi i vode računa o svojoj djeci, ne gube ih iz vida. Nisu kao oni na Jazu koji na svoju djecu zaborave i zbog kojih su morali postavljati tablu s natpisom “Zabranjeno je gubiti rođenu djecu”.


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s