Živi mrtvaci IV

Devid je posmatrao dokumente na stolu. Za svaku osobu bila je odvojena po jedna gomilica. Dvije pregledane gomile papira odvojio je na stranu. Zvono telefona prekinulo je tišinu u kancelariji.

-Halo ovdje doktor Gill, rekli ste da vas nazovem ako bude promjene. Ne ne još je u komi. Jučer se na recepciji pojavila neka žena sa stranim akcentom. Raspitivala se za njegovo stanje. Ne nismo je legitimisali. Takve stvari inače ne radimo, a ni vi niste ništa takvo pominjali. Naravno hoćemo ubuduće do viđenja.

⊂⊂⊂⊃⊃⊃

Almedina Pašalić po dolasku u Ameriku nastanila se u San Francisku. Po završetku školovanja zaposlila kao grafički dizajner. Devid je stigao u San Francisko ranim jutarnjim letom. Uzeo je taksi sa aerodroma i odvezao se u Castro naselje u podnožju brda Twin Peaks. Stanovala je u garsonjeri iznad marketa. U stanu je bilo sve na svom mjestu uredno sklonjeno i čisto. Na stolu časopisi na policama pokoja knjiga. Na zidu jedna stara uokvirena fotografija sa koje se beba umotana u ćebe smješkala. Živjela je sama. U njenoj firmi je saznao da je uzela godišnji odmor i kartu za Meksiko. Bila je jedina koja je stradala u sudaru tramvaja. Prilikom pada slomila je vrat i umrla. Vodila je miran život. Bila je ćutljiva i nikada nije dolazila u konflikt sa kolegama s posla. Na povratku kući čitao je dokumente o njoj koje su mu poslali iz Sarajeva. Do početka devedesetih živjela je u Srebrenici. Bila je udata. U ratnom vihoru 94-te godine rodila je sina. Kada je pala Srebrenica, u aprilu 95-te prilikom evakuacije iz okupiranog grada odvojili su je od supruga kome se poslije gubi svaki trag. Oni koji su preživjeli evakuaciju posvjedočili su da je ona izdvojena iz grupe sa još nekolicinom silovana i ubijena. O djetetu nisu imali pojma. Napokon je stigao u Nju Jork i odmah krenuo ka bolnici da vidi može li saznati ko se raspitivao za pacijenta iz 28-ice.

⊂⊂⊂⊃⊃⊃

Bila je sitna i beskrajno ćutljiva. Sad mu je djelovala još sitnija. Onako skupljena u ćošku učionice sjedila je na podu polugola. Učinilo mu se da ga nije prepoznala. Ne nikoga od njih nije ni gledala. Poput ranjene zvijeri tresla se da li od mržnje ili od hladnoće. Želio je samo da pobjegne odatle da je ne gleda onako sluđenu.

Šta su joj to uradili i zašto? Zar nije bilo dovoljno što su je držali zatvorenu? Osjetio je bol koja ga je kidala, onako kako je vidio da kida nju.

Pacijent iz 28-ice se polako znojio. Aparat je pokazivao da ima ubrzan puls.

Devid je zatražio od obezbjeđenja bolnice snimke sa sigurnosnih kamera. Namjeravao je da pokuša saznati ko se raspitivao za Jovana.

Snimci ništa nisu pokazivali. Vidjelo se doduše da je u pitanju plavuša duge kose i srednjih godina, ali ništa više. Imala je velike naočare za sunce,,, a kosa mogla je biti i perika.

Već mu je dosadilo da se vrti u krug. Nikakva pomaka nije napravio u istrazi. Tražit će za sve nastradale DNK analizu. Nadao se samo da će svaki od njih imati žive srodnike.

Uzeo je sljedeću hrpu papira na kojoj je pisalo Jelena Savić. Živjela je u gradiću nedaleko od Sarajeva. Kada je ostatak srpskog stanovništva iz njenog mjesta prešao na drugi dio Opštine gdje je bilo većinsko srpsko stanovništvo. Ona je ostala u svojoj kući. Prilikom formiranja tih malih etnički čistih oaza u njen gradić su se naselili muslimani. Nije bila jedina koja nije vjerovala u rat. Bilo je još srpskog stanovništva koje je ostalo u svojim kućama. Polako su ih jedno po jedno odvodili u silos koji je nekada služio za skladištenje brašna. Ubrzo je taj silos postao druga kuća za sve Srbe koji su ostali u svojim domovima. Bila je tamo sve do kraja 94-te godine. Njena pisma koja je putem Crvenog krsta slala svojoj porodici ostala su sačuvana. U par kratkih rečenica obavještavala ih je da je dobro, i da se nada će ih uskoro vidjeti. Po zatvaranju logora silos 96-te od preživjelih logoraša saznalo se da je bila silovana više puta. Ubijena je u ljeto 95-te godine. U Americi se pojavila za Novu godinu 96-te. Stanovala je u Čikagu. U ranim jutarnjim satima radila je kao čistačica. Popodnevne sate provodila je čuvajući djecu. Poginula je od eksplozije postavljene bombe u predgrađu Hilsajd.

Opet ćorsokak mislio je Devid, nisu imali neprijatelje, a ni prijatelje. Svi vodili miran život i svi su bili mrtvi.

Nastavit će se…

Ostale dijelove možete pročitati ovdje

NAPOMENA: Informacije o postojanjima ovih logora preuzete sa Wikipedije

https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9C%D0%B0%D1%81%D0%B0%D0%BA%D1%80_%D1%83_%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B1%D1%80%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8

https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9B%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D1%80_%D0%A1%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81


9 thoughts on “Živi mrtvaci IV

    1. Prica je potpuno izmisljena, mada vjerujem da mnogi misle kako je pisem sa nekim skrivenim namjerama. Ne postoji vaga koja bi izmjerila velicinu tuge bilo koje porodice stradalih u ratu

      Liked by 2 people

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s