Živi mrtvaci VI

Nije volio da kasni. Tog jutra dočekala ga je u gužva u saobraćaju na Bruklinskom mostu. U kancelariji ga je čekao šef. Nije bio sam. Sa njim je bio jedan stariji gospodin.

Upoznavanje je bilo čudno pomisli dok je šef govorio:

-Ovaj gospodin dolazi iz Bosne i Hercegovine zbog onog tvog slučaja. Ostavit ću vas da možete razgovarati.

-Izvinite nisam čuo ko ste vi?

-Trenutno nije mnogo bitno ko sam ja. Bitnije je ko nisam? Jasno vam je da ovaj moj dolazak znači da ja nisam niko nebitan tamo, a ni ovdje. Tražili ste da uradimo ponovo DNK analize sa srodnicima stradalih. Došao sam da vam kažem da nema potrebe. Oni nisu poginuli u ratu kako je to bilo navedeno u službenoj dokumentaciji. Sada je to i nama i vama jasno. Nekako su se potkrale greške u našoj administraciji i tom prilikom neki ljudi su proglašeni mrtvima. Jasno vam je da sada kad su oni zaista i mrtvi nema potrebe da potežemo to pitanje.

Neki od njih su u evidencijama zavedeni kao civilne žrtve rata. Porodice pojedinih dobivaju novčanu naknadu kao porodice poginulih. Njihova imena su upisana na spomenicima palim žrtvama… Tako da ponovna DNK analiza može donijeti više štete već koristi. Posebno mislim na njihove preživjele srodnike.

O njihovom životu poslije one prve smrti niko ništa ne zna, i nema potrebe da zna. Sranja se dešavaju. Trenutno naša zemlja pokušava da izgradi budućnost za one koji su ostali. Ne bi bilo dobro da budite duhove iz prošlosti. Osim naravno ako za to nema potrebe.

Znate sjećam se 80-tih je bilo mnogo tih američkih filmova u kojima su glavni likovi prodavali svoju dušu Đavolu u zamjenu za vječni život. Recimo da ova situacija ima nekih sličnosti sa tim vašim filmovima. Oni naravno nisu prodali dušu Đavolu. Niti su dobili vječni život, ali eto promijenili su svoje uslove života. Na koje načine zaista ne znam. Valjda je tada to bilo moguće.

Ne znam da li ste se nekada bavili statistikom, ako niste provjerite koliko se nesretnih slučajeva u svijetu desi svake sekunde. Ovi vaši mrtvaci su samo dio te statistike, i ništa više.

-Vi dakle mislite da su sve ove nesreće u stvari slučajnost? Upita Devid koji je već polako gubio živce slušajući monolog ovog neprijatnog čovjeka.

-Čudna je stvar sa mislima, ono što ja mislim ne mora uvijek da bude istina, ili ne mora da se kaže naglas. Vaša administracija to najbolje zna. Ostavite ove podatke statističarima, a vi uživajte u životu. Nadam se da neće biti potrebe da se opet sretnemo.

Čudni gospodin sa savršenim engleskim akcentom napustio je njegovu kancelariju. Devidu ništa nije bilo jasno. Nije napravio ni jedan korak naprijed, a već je neko želio da prestane sa istragom.
Vjerovao je da je to mišljenje i njegovog šefa. Vidio je kako su prisno razgovarali kada je ušao u kancelariju.

Šta sada da radi? Nije imao druga zaduženja. Uzeo je nepregledane gomile papira strpao ih u torbu i krenuo nazad u stan da o svemu razmisli.

Izgleda da je onaj dobar provod od sinoć morao da mu presjedne.

⊂⊂⊂⊃⊃⊃

Anita Marić živjela u selu Ravno nedaleko od Dubrovnika. Na početku rata njena komšinica i prijateljica Dragana zarobljena je od strane diverzanata koji su prešli liniju razgraničenja. Dragana je u toku rata radila u vojnoj kuhinji. Njeni roditelji kada su čuli da je zarobljena odveli su Anitu u podrum. Držali su je zarobljenu kao garanciju da će njihova kćer živa dočekati kraj rata. Dragana je ubijena sredinom 94-te, a njeni roditelji kada su to čuli predali su Anitu vojnoj policiji. U policijskom zatvoru provela je još tri dana. Onda je po svjedočenjima policajaca ubijena. U Americi se pojavila u novembru iste godine i otpočela život u Hjustonu. Počela je kao čistačica da radi pola radnog vremena. Za dvije godine uspjela je da savlada jezik i dobije sertifikat da obavlja poslove kao knjigovođa. Vodila je finansije za nekoliko privatnika u Hjustonu. I ona je živjela sama, nastradala je u večernjim satima dok je đogirala sa slušalicama u ušima.

Nastavit će se:

Ostale dijelove možete pročitati ovdje

NAPOMENA: Anita Marić je izmišljen lik te je i podrum u kojem je bila zatvorena takođe izmišljen. O dešavanjima u selu Drenave više na linku http://www.federalna.ba/bhs/vijest/20154/deneme

 


10 thoughts on “Živi mrtvaci VI

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s