Kako sam prestala biti budala?

Nije bilo lako u početku…Nisam ja baš od onih što vole da rade. Više sam od onih koji prate tok svojih misli dok rade i ne obraćaju mnogo pažnje na ono što ih okružuje. Godinama nisam primjećivala različite taktike napredovanja na poslu.

Nisam mijesila kolače i častila nadrndane šefove, nisam bila ni od onih koji su uvijek imali bombone po džepovima i spretno ih gurali u ruke nadređenima. Nikada nisam bila savršena niti sam pričala o tome kao da jesam. Duboko u mojim mislima nisu mi te stvari padale na pamet.

Uvijek sam mislila da je dovoljno da dam sve od sebe da bih negdje o(p)stala bez taktike.

Živjela sam smatrajući da je luksuz odbiti posao ako ti se već nudi.

Nakon dvadeset godina prihvaćanja svega i svačega počinjem da mislim da možda ipak nisam bila u pravu. Čudni su današnji poslovi, još čudniji su radnici, sve je veći broj onih koji se maksimalno trude da u toku dana što je moguće manje urade. Po njihovoj skromnoj logici rade po principu “Ne možeš ti mene malo platiti koliko ja mogu malo raditi”.

Tu je i skupina onih koji „vagaju“ količinu urađenog i po svojim mjerenjima trude se da ne urade ni gram više od svojih kolega.

Naravno da još uvijek ima i onih koji rade što bi rek'o narod “K'o sebi” detaljno precizno brzo ne obraćajući pažnju na kolege. E baš ti ako  nisu na nekoj funkciji i ako nisu malo više plaćeni, a ponekad i ako jesu, naš narod ih najradije zove Budale.

Mogla bih ja te Budale još možda podijeliti na one istinske vrednice i sanjare gdje bih i sebe stavila, ali Budala ostaje Budala.

Sada mi je jasno da neke stvari treba odbiti, dobro mi je tu gdje jesam dok imam to što imam.

Evo već treći konkurs koji vidim i mislim dobro je da me je i ta sreća zaobišla….A nekad ni jedan konkurs se nije pojavio a da ja uredno nisam aplicirala, i danas po navici nosim CV u tašni zajedno sa kopijom lične i bankovne karte.

Nedavno me pita prijateljica:

-Može li ti plata mjesečno izaći na pet stotina (inače ova cifra je fetiš siromašnog naroda)?

-Iskreno više mi nije mnogo bitno hoću li dobiti koju marku više, ako ću time sebi samo jače stegnuti okove. Mnogo mi je bitnije da dobijem slobodan dan kad mi je potreban. Čudno je ono što me danas čini sretnom, nije to visina plate ma koliko da ima uticaja na svačiji život.

Mogućnost da ostanem pored bolesnog djeteta, ili ljepota iznenadnog susreta nekada zaista nema cijenu.

 

 

 


34 thoughts on “Kako sam prestala biti budala?

  1. Ko pisano za mene. Ja samo jedno od posla hoću, mogućnost upravljanja vlastitim vremenom, da ne molim za pola dana slobodno kada me iz škole zovu da mi je dijete po 5 put u polugodištu dobilo uši. Ili da ako sam završila sve u 3 da ne sjedim do 4 čekajući da prođe 8 sati rada (jer nitko ne vidi da sam tri dana za redom ostala po 9 sati na poslu, ali ako odeš ranije odmah se primjeti), itd, itd. I zato ja luda odoh u vlastiti biznis, pa kud puklo da puklo.

    Liked by 5 people

  2. Još jedna sanjarska budala se javlja na dužnost 😀 Sve mi se čini da se i meni smiješi osnivanje privatluka. Nema druge jer bombone nisam niti ću ikad nositi po džepovima i gurati u ruke nadređenima 😀

    Liked by 1 osoba

      1. A joj, ima svega. Primjetio sam veću pojavu hemoroida i poremećaja stolice kod nadređenih jer im određeni podređeni stvaraju probleme u gastrointestinalnom traktu 😀

        Liked by 1 osoba

  3. Ја сам једини одбио боље радно место у фирми и приде дао две оставке на неке тамо обавезе,од када постоји моја фирма…неких деведесет година,значи глас за сањаре,сневаче,како год

    Liked by 2 people

    1. Neko ko pise kao ti ne gradi karakter na kesama bombona….ili za tvoj sadasnji izgled nije zasluzan “Pionir” Subotica. Srdacan pozdrav 😉

      Volim

  4. Pa kod nas na Balkanu je moderni kapitalizam. Radiš kao rob, a plaća što manja. Bez slobodnog dana. Eh ovi što nose “bombone” ili ližu guzice, ti i izvuku kakav slobodan dan i ličnu korist. Ali koliko je pametno ići protiv vlastitih moralnih načela? Ne želim. Hvala lijepo- prepuštam ovim slatkišima. 🙂

    Liked by 2 people

  5. Mi Budale smo univerzalna opozicija od koje svaka vlast dobro živi. To je generalni princip, važi za sve segmente života i sve vrste poslova. Zato se vlast suštinski nikada ne promeni. A mi, Budale, mi se nateramo na kakvu-takvu promenu tek kad počnu da nam i snove i ideale dovode u pitanje.

    Liked by 2 people

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s