Mjesto duše

Opet je neko pitao za nju, duboko ispod svega zatrpana sjećanjem ostala je tu negdje.  Ponekad proviri iz korica starog albuma spremna da me oraspoloži i izmami mi osmjeh. Ponekad mi pravi društvo dok putujem u snovima i vračam se domu koji više nije moj.

Satima razgovaramo ne pomjerajući usne, smijemo se u sebi, jer ona je ja. Ja sam ono što je ona od mene napravila.

Nas dvije, dvije polovine mene, ona u meni ja kao pokrivač njen. Njena tačna lokacija nikad se nije znala, obično je na mjestima gdje se nalazim ja. Nikada se od mene nije odvajala, na istom jastuku sa mnom je spavala. Pa opet ona nije ja, a ja jesam ona.

Nekad je beskrajno prelijepa, a nekad me gleda zgužvanim pogledom i usiljenim osmjehom.

Šetamo zajedno ulicama moga grada vidim je u osmjehu svakog prolaznika. Nekad je vidim u osmijehu nekad u bijesnom pogledu. Ni jedna od nas nije savršena, nikada to nije ni bila.

Tu je i u odrazu u ogledalu gleda me s neodobravanjem dok se lažem. Smijemo se plačući, plačemo smijući se. Prošlo je vrijeme laži, ostala je gola istina.

U krošnji drveta ona se odmara

Vjetar je po koži golica

Vjetar je nosi i savija

Ona je nježna al nije blesava

S mnogo ljubavi život posmatra.

Ona je ta, koja je iskrena

Ja sam ponekad glumica

Gurkamo se tako, u ovom tijelu,

Ona i ja, ja i ona,

Naše prijateljstvo nije igra

Koju može igrati svako

Već je snaga bez poroka

A nju nije naći lako

To je pjesma bez svog kraja

Od začetka pa do groba

Koju nikad ne bi smjela

Uništiti ljudska zloba

No smrtnici mi smo samo

S porokom koji klija

Teško nam je sačuvati veličinu koja sija.

 

 

 

 

 


13 thoughts on “Mjesto duše

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s