Čovjek sa šeširom

#akcijastilskevezbe   #coveksasesirom

Nebo je bilo sivo prekriveno oblacima koji mirišu na snijeg, nije je bilo briga za to. Hladnoća joj je prijala dobro je da vjetar puše, mislila je. Milion hladnih vjetrova kroz život šibalo je, nije osjećala njihovu hladnoću išla je dalje unaprijed spremna na poraz.
-Izvinite samo da vas pitam ( podigla je glavu i vidjela, nepoznatog starijeg muškarca koji je stajao ispred nje) treba mi nešto para evo doktor mi je prepisao ovaj lijek a ja nemam da ga kupim, košta 20 maraka možete li mi vi pomoći. Pogledala je u kutijicu od tableta koju joj je pokazivao, nije prije vidjela te tablete i nije znala za šta su. Pogledala je u njega djelovao je nekako otmjeno u kaputu do ispod koljena koji je očigledno bio iz prošlog vijeka, zaostavština od nekog pokojnika, ili možda svježe kupljeno u prodavnicama polovne robe. Prsluk ispod kaputa je bio od onih nekadašnjih trodijelnih odjela kao i izlizani šešir na glavi djelovali su joj gospodski i pomalo sa drugog svijeta iz neke druge galaksije koja je bila decenijama udaljena. Imala je u džepu od pantalona deset maraka to njemu ne bi bilo dovoljno za lijekove a ona može kupiti nešto djetetu koje je već mjesecima u bolnici ili pola kile duvana.
-Nemam izvinite i meni je potrebna pomoć okrenula se brzo i ušla u bolnicu da potraži doktora. Znala je da joj dijete ni danas neće izaći kući ali eto željela je da joj doktor da malo nade ne bi li joj bilo lakše uveće kada bude sama u praznoj sobi. Nije pronašla doktora opet je otputovao, nije bilo ni važno otišla je do sobe. Trebalo je držati usne razvučene u osmijeh, sakriti strahove na dnu džepova ili ispod šala bilo gdje samo da ih ne primjeti. Sat vremena je trajao samo tren morala je ići kući vrijeme posjete je bilo završeno.
Izašla je i sjela na klupu ispred bolnice drhteći je izvukla cigaretu, nije bila prava već jedna od onih šupljih koje se pune duvanom. Još jedan način da uštedi… usne joj se razvukoše u usiljen osmijeh znala je da je to nemoguće.
Džaba se ona trudila, prestala je da kupuje cigarete, samo je kupovala duvan, a i pušenje je smanjila na pet cigareta dnevno. Pomno ih je brojala vodeći računa da se slučajno ne zabroji kao da će jedna cigareta dnevno manje ili više nešto bitno promijeniti. Nije išlo što je više brojala više ih je željela. Nadala se ipak da će uspjeti na vrijeme skupiti pare za operaciju u englskoj imala je otvoren žiro račun i humanitarni broj. Više od polovine potrebne sume već je bilo na računu. Vidjela je opet onog čovjeka sa šeširom još uvijek je bio tu u potrazi za novcem.
I sutradan je opet vidjela onog gospodina sa šeširom, mora da je teško bolestan pomislila je dok je i dalje ovdje.
-Ne mogu da vjerujem da mu niko nije dao novac za lijekove. Sjela je na klupu i posmatrala ga dok je pušila drugu cigaretu od jutros. Vidjela je kako prilazi ljudima polako saginje glavu dok ih moli da mu pomognu da skupi novac za lijekove, kao i ljutite poglede i užurbane korake onih koji su pokušavali da se što prije udalje od njega. E evo jedan čovjek vadi novčanik i daje mu trideset maraka nesvjesno usne joj se razvukoše u osmijeh. Dobro je još ima dobrih ljudi, čovjek sa šeširom se okrenuo i pošao prema apoteci prešao je desetak metara, a onda je stao opet se okrenuo i vratio na mjesto gdje je stajao. Ponovo je zaustavio nekoga….
Bože pa on je to naučio napamet ko zna koliko je ljudi tako zaustavio i tražio im novac. Možda uopšte nije bolestan, sigurno nije ni lud dok mu je ovako nešto palo na pamet. Viđala ga je i narednih dana stajao je strpljivo sa šeširom na glavi zaustavljajući prolaznike. Svoje probleme on je rješavao pokazujući praznu kutiju računajući na ljudsko saosjećanje, kao i ona mada je ona pomalo računala i na Boga.


9 thoughts on “Čovjek sa šeširom

  1. ”zaostavština od nekog pokojnika, ili možda svježe kupljeno u prodavnicama polovne robe”, и још много сличних сјајних минијатура. И поента, наравно. Свака част.

    Liked by 3 people

    1. Hvala puno, moram priznati da se ovakvom komentaru prije godinu dana ne bih ovoliko obradovala. Tada nisam imala pojma ko je ko, sad vec pomalo razlikujem one “objavljivane”. Recimo da sad mislim da sam na dobrom putu. Pozdrav

      Liked by 1 osoba

      1. На сјајном си путу, али не због нас ”објављиваних”. Веруј ми, то нас не чини бољим… Понекад чак – напротив. Умеш да пишеш, то је то… И гурај, пиши… Зато си рођена, може бити.

        Liked by 1 osoba

      2. Mislila sam na cinjenicu da rijetko komentarisete bar se meni tako ucinilo. A sto se tice pisanja primjetim ja oscilacije u dobrim, losim i nepotrebnim tekstovima ali guram dalje 🙂

        Liked by 1 osoba

      3. Dobro si primetila, retko komentarišem. U stvari, retko i svraćam, u tome je problem. Ali samo u posledwe vreme. I previše lutam. Ipak,verujem da ću se za koji mesec vratiti ovde. Ovde se uvek vratim.

        Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s