Neodoljiv II

Polako je ustao sa zemlje, i stresao prašinu sa pantalona. Sreća pa su tamne ne primijeti se da su prljave. Morao je da se vrati kući, samo prvo da skonta gdje se sad nalazi. Krenut će polako nizbrdo, pomisli dole je sigurno cesta i naselje gore je vidjeo samo šumu. Pas je ustao i krenuo za njim, e samo si mi ti druže falio, al hajde bolje je da nisam sam. Od pomisli na samoću ledila mu se krv, kakvo je ovo sranje, moram prvo da saznam gdje sam jebote. Osjećao je bolove u cijelom tijelu, nije znao je li to od pješačenja, od ležanja na zemlji ili od onoga što se desilo.

Svaki put bi se stresao jer je u njegovom pamćenju bila velika praznina, jedno veliko ništa izbrisalo je sve od onih njenih poljubaca do ove livade u sred nedođije. Samo da se vratim, ma udavit ću je….ne odo’ pravo u policiju sve ću da ih strpam u zatvor. Iz razmišljanja ga je prenu neka galama, lijevo od njega udaljen negdje oko kilometar vidjeo se čovjeka kako nešto petlja oko zaprežnih kola, pri tome galameći na konja kojeg je pokušavao da zauzda.

-EEEJJJ čekaj, vikao je pri tom mašući rukama. Potrča teturajući se i dalje je osjećao bolove svuda, ali se nadao da će ga stići. Konj se propinjao na prednje noge dok je mršavi čovječuljak pokušavao da ga upregne u sijenom natovarena kola.

-Čekajte alllloo,,,, čujete li me, čovjek je prestao da petlja oko kola uspravi se vidio ga je. Alllooo čekajte, super stajao je činilo se da će ga sačekati, pas je trčao oko njegovih noga provlačeći se između, u jednom momentu sapleo se i pao na zemlju.

Bježi jebem ti mater, ostavi me na miru, vikao je tjerajući psa dalje od sebe, dižući se sa zemlje.

-O'kle ti ovde čiji si? Pitao ga je čovjek pružajući mu ruku pri njegovom pokušaju da ustane.

-Dobar dan, ja sam Dejan. Kako se zove ovo mjesto?

-Ledići.

-Kakvi Ledići jeb'o te, koji je veći grad blizu?

Čovjek ga je gledao pomalo škiljeći na jedno oko pokušavao je valjda da vidi da li je opasan i je li pobjegao iz ludnice ili zatvora. Po odjeći ne bi rekao da je ijedno od to dvoje, a opet ko će ga znat’.

-Vamo dolje ti je Kalinovik, a gore Bjelašnica pa Sarajevo, odakle si ti.

-Iz Bijeljine, reče Dejan i poče da povraća.

⊕⊕⊕⊕

Ispred male kuće od kamena sjedila je žena u dimijama i vunenom poluveru obučenom preko debele majice, u rukama su joj bile igle i klupko vune čvrsto stisnuto laktom.

-Mejro dođi da mi pomogneš, žena spusti igle na zemlju i dotrča.Unijeli su Dejana u kuću smjestili ga na krevet ispod prozora.

Dejan je polako otvarao oči vidjeo je dvoje nepoznatih ljudi kako stoje i posmatraju ga:

-Gdje sam? Ko ste vi?

-Ja sam Ševko, sjećaš se sreli smo se na njivi tražio si da ti pomognem, ovo je moja žena Mejra. Poslali smo Adila, to nam je komšija da ode dole do policije, oni će te odvesti do bolnice, nemaš nikakve dokumente kod sebe oni ćer znati šta će s tobom.

-Hvala, samo je promrmljao i ponovo zažmirio. Dalje je sve bilo kao u snu, stigla je policija, a za njima i kola hitne pomoći. Odvezli su ga u Sarajevo u bolnicu, bockali su ga raznim iglama nudili mu bočice za mokrenje. Pokušavali su da utvrde je li pod dejstvom narkotika, ali testovi nisu ništa pokazivali. Sljedećeg dana na vratima bolničke sobe pojavila se njegova porodica. Majka i sestra su pritrčale krevetu istovremeno smijući se i plačući, grlile su ga i ljubile provjeravajući ima li povreda. Otac poznati biznismen stajao je pored vrata optužujući ga pogledom:

-Šta se tebi desilo, jesi li normalan već četiri dana te tražimo po Bijeljini a ti se šetaš po Bjelašnici. Mogao si da nam kažeš da putuješ da se ne brinemo, da ne prijavljujemo nestanak policiji. Ljudi su već počeli da pričaju.

-Tata umoran sam, pusti me da se odmorim ni ja ne znam kako sam stigao ovdje. Pusti me molim te.

-Posjeta je završena, molim vas napustite sobe reče medicinska sestra provirujući na vratima.

-Izvinite možemo li još malo.

-Ne zaista i ovo je previše, možete mu kupiti nešto od voća i sokova ako treba dat ćemo mu, ali sad morate da idete.

-Ništa se ne brini tu smo u hotelu ako ti šta treba javi se.

-Čime da javim nemam telefon.

-Ne brini sad ćemo kupiti.

⊕⊕⊕⊕

Ležao je na krevetu listajući novosti na Fejsu, htio je da pošalje poruku onoj maloj samo nije mogao da se sjeti kako se zove. Odgovarao je na poruke prijatelja koji su se raspitivali za njegovo zdravlje, želeći mu brz oporavak i usput čitao naslove na portalima.

„Pronađeno beživotno tijelo djevojke u Savi“ naslov mu privuče pažnju.

Tijelo ženske osobe čiji su inicijali A.R. /19/ pronađeno je u rijeci Savi nedaleko od brčanskog izletišta Ficibajer, potvrdio je Srni portparol brčanske policije. On kaže da je riječ o ženskoj osobi koja je bila nastanjena u Brčko distriktu. Naveo da se tijelo nalazi u gradskoj mrtvačnici, gdje je u toku obdukcija i utvrđivanje uzroka smrti, a o svemu je upoznat dežurni tužilac Tužilaštva Brčko distrikta. Tijelo ženske osobe pronašli su sinoć u 19.50 časova članovi Ronilačko-spasilačkog kluba iz Brčkog, koji su slučaj prijavili policiji. Predsjednik Kluba rekao je novinarima da je na obližnjem splavu pronađena i ženska torba sa dokumentima koju je predao policiji. Nezvanično saznajemo da je riječ o Ani Radović iz Bijeljine, rođenoj 1998. godine, privremeno nastanjenoj u Brčkom.

Nije bilo fotografija, počeo je da traži po fejsu, ukucao je njeno ime i prezime bila je to ona. Stotinu puta zamišljao je kako je hvata za gušu pokušavajući da sazna šta mu se desilo, a sad nema ni nje. Šta se njoj desilo? Kad bi samo mogao da se sjeti,,, ko stoji iza njenog ubistva i njegovog gubitka svijesti? Saznat će samo malo da se oporavi.

Nastavit će se…

Prvi dio priče možete pročitati ovde

 


28 thoughts on “Neodoljiv II

    1. Naravno da ne zamjeram 😀 skoro je dvije godine kako sam počela da pišem i uporno sam izbjegavala psovke, ali nekako kad stavljam zvjezdice ili koristim isključivo književni govor izgubi mi se onaj “trenutak sadašnjosti” jer htjeli mi to ili ne psovke su veoma česte uzrečice u svakodnevnom govoru kako kod mladih tako i kod starijih generacija. I da naravno pozdrav od ❤ čovjeku bez imena 😉

      Liked by 1 osoba

      1. Човек без имена узвраћа на твој топли осмејак.ја сам генерација која је одрастала на прелепим руским бајкама,класичарима…тамо је добро и лепота увек побеђивало над онима другим.Мислим да нам неке ствари не смеју постати свакодневница,али добро.Само ми се некако није уклапало,знам како квалитетно пишеш,због тога само дадох примедбу.

        Liked by 1 osoba

      2. Prihvaćam kritiku, primjedba je na mjestu zato što sada radim ono protiv čega sam bila. Hvala na lijepim riječima mada moram priznati daleko sam ja od onih koji će da traju, više sam trenutak koji sam pokušala opisati

        Liked by 1 osoba

      1. Не мислим тако,ипак.У књижевним делима која трају годинама,деценијама…нема ни једне псовке.Али поштујем Ваше мишљење.Поздрав.

        Liked by 1 osoba

      2. Hvala ti, mada vjerujem da si primijetio da ja volim eksperimentisati s pravcima, temama, a evo sad i sa načinom pisanja ne zato da bih tražila nešto što mi leži, već eto da se probam i u tome. Život je samo igra. 🙂 Pitam se šta ćeš onda reći na nastavak???? 😀

        Liked by 1 osoba

  1. Sviđa mi se što nema mnogo razvlačenja a opet se vidi dosta detalja. Meni su ovde psovke na mestu, daju priči dušu. Negde ih ljudi previše koriste i generalno sam protiv psovki, ali nije strašno kada se povremeno ubace u usta nekog lika. Doprinose atmosferi jer su deo svakodnevice. Lepo me je nasmejao deo kada se sapleo o psa, recimo.

    Liked by 2 people

    1. Često se i sama šalim kad me pitaju nešto vezano za pisanje pa kažem. “Ne bavim se ja mnogo opisima nije mi mnogo bitno da li je list pao ili je u vazduhu stao” 😀

      Volim

      1. Ne ne ne, ne mislim na opise, vidi, tvoji su sasvim u redu, pre sam mislila da ne odugovlacis kao u spanskim serijama nego to kod tebe ide brzo, e to mi se dopada. Ne volim kad naidjem na praznu pricu u kojoj se nista nije dogodilo dok čitam price u nastavcima.

        Liked by 2 people

      2. Pa nije ovo knjiga da bi moglo tako da funkcioniše, a ako se ništa ne dešava brzo i dosadi 🙂

        Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s