Neodoljiv III

Četiri dana poslije Dejan je s roditeljima napustio kliniku u Sarajevu i krenuo kući. U ljekarskom izvještaju dostavljenom policiji stajalo je da je hospitalizovan u vidno lošem stanju koje je nastalo uslijed gubitka tečnosti, na tijelu su vidljivi ožiljci, rane i modrice nepoznatog porijekla. Dok je čitao ozljednu i otpusnu listu pokušavao je da se sjeti da li su te modrice nastale u momentima dok je pokušavao da se vrati u civilizaciju, ili prije u periodu koji je nedostajao njegovom pamćenju. Ponovo je osjetio mučninu u želudcu, samo da se vrati kući.

⊕⊕⊕⊕

Nikad nije bio sam, ni prije ovoga nestanka. Sjedio je u ćošku sobe i posmatrao ljude koji su se smjenjivali u stanu raspitujući se za njegovo zdravlje. Roditelji uspješni privrednici držali su konce u svim društvenim događajima ovog malog grada na granici. Osim novca koji nikad nije nedostajao njegovoj porodici, dječački izgled i osmijeh bili su aduti koji su ga uvijek postavljali tu negdje u centar ili epicentar moguće pažnje. Ne nije se on trudio da privuče ili sačuva tu pažnju koju su vrlo očigledno pokazivali i djevojke a i muškarci iz različitih razloga, baš suprotno uvijek je pokušavao da se skloni u ćošak, ali bila je to nemoguća misija.

Sjedio je u stanu strpljivo čekajući da se svi raziđu i napokon ga ostave na miru. Planirao je da poslije ode do Aninog stana, da razgovara sa njenima i pokuša saznati kako se završio onaj dan kada je bio kod njih. Morao je sebi priznati da je osjećao strah od same pomisli da sam ode tamo. Srećom roditelji su mu kao i uvijek bili zauzeti pa su ove posjete prijatelja brzo prekinute njihovim izvinjenjima jer…. imali  su neodložne poslove.

Nije policiji pričao da je njegovo posljednje sjećanje prije nestanka vezano za Anu, ali Nataša je znala da je otišao kod nje, sjetio se njihovog susreta. Dohvatio je mobilni i od sestre zatražio njen broj:

-Alo Nato, Dejan je hoćeš poslije na kavu sa mnom, volio bih da razgovaramo. Važi vidimo se u pet u parku OK.

⊕⊕⊕⊕

-Gdje si Nato dođi da te ljubim, hajde da uđemo.

-Opa čini se kao da si me odjedanput poželio, reče osmjehujući se.

-Hoću da te pitam svašta, samo molim te da ostane među nama.

-Naravno ja ću čaj, dobaci konobaru koji je stigao prije već što su i sjeli za sto.

-Meni espreso. Reci mi molim te sve što znaš o Ani, sve što si čula dok mene nije bilo. Jesi li policiji pominjala da sam bio s njom.

-Nisam naravno šta ti je pa nisu ni oni sve redom po gradu ispitivali što bih to i pominjala nju sam vidjela sljedeće jutro u centru. Zašto nju pominješ kakve ona ima veze sa bilo čim?

-Onoga dana nemam pojma šta se deslio posljednje čega se sjećam bili smo kod nje u sobi.

-Ne seri.

-Ne serem, viknuo je. Nešto se desilo ne znam šta, i njeni su bili tu u dnevnoj sobi, počela je da me ljubi, i onda ne znam jebi ga sve je nestalo. Sljedeće čega se sjećam je da sam na nekoj livadi. Zato sam te i zvao znam da je znaš, reci mi šta znaš o njoj prije i poslije onoga dana molim te.

– U čovječe kakvo se sranje tebi desilo. Pa šta znam ne znam je ni ja nešto posebno, znam da je upisala fakultet u Brčkom, tamo je valjda privatno stanovala. Njeni nisu nešto bogati imali su samo nju, šta ja znam kako su to finansirali. Znam da su ono bez veze, skroz prosječni bukvalno zarađuju kopajući.

-Hoćeš li sutra sa mnom da odeš kod njenih?

-Šta ti je ejj, mi nismo bile prijateljice, šta bi im rekli tamo, jesi normalan, izgubili su jedino dijete mogu misliti u kakvom su stanju.

-Molim te Nato govorio je stežući joj ruke, molim te bitno mi je da znam kako i s kim sam ja otišao od njih. Gledao je onim svojim pogledom uplašenog dječaka, znao je da mu je teško odoljeti, hajde molim te šaptao je smislit ćemo do sutra šta ćemo im reći samo da mi je da saznam šta se desilo. Hoćeš je l’ de, to Nato dođi ljubim te.

-Ma jebi se ja sam starija od nje bit će im sumnjivo.

-Ne brini neće smislit ćemo nešto, nije morao dalje da navaljuje vidjeo je po izrazu lica da je pristala držeći je za ruke i dalje samo joj je nježno pomilovao dlanove i prošaputao:

-Vidimo se sutra važi.

⊕⊕⊕⊕

Mrak u sobi ga je ponovo žvakao i pljuvao iznova gužvajući njegovo izmučeno tijelo, zidovi su ga opkolili polako mu pritiskujući tijelo na krevetu. Osjetio je kako ga lome, pokušao je da vikne nije mogao ovo crnilo koje ga je prekrilo progutalo mu je glas. Mrak u pamćenju polako je postajao jedno s tamom u sobi prekrivajući ga potpuno. Velika srna mrlja ga je stezala za vrat, probao je odgurnuti otvarajući oči ali neuspješno gušio se u  ovoj tami vrišteći bez glasa.

Sunčevi zraci koji su provirivali kroz venecijanere milovali su njegovo zgrčeno tijelo, otvorio je oči i dalje osjećajući bol, polako je ustao s poda ko zna kako je i dospio tu. Samo da me Nataša ne zezne, mislio je. Izgleda da je opet bio sam u stanu, roditelji su sigurno opet morali hitno negdje da odu, a sestra vjerovatno još spava. Već je bilo pola deset, Nataša je rekla da će ga čekati u dvanaest u centru, požurio je da se istušira ne bi li osvježio i odmorio tijelo koje je poslije sna bilo izmučeno kao da se cijele noći u mašini za meso mljelo. Riješio je da se i obrije, ni sam nije znao šta je očekivao ali želio je da izgleda pristojno, usput je nabacio malo šunke u sendvič i istrčao napolje.

⊕⊕⊕⊕

-Ajde ti prva, zagrli je oko struka gurnu ispred sebe i pokuca na vrata.

-Ne..

-Čuti čut će nas, šapnuo joj je dok su se vrata otvarala. Krupna rumena žena u širokoj crnoj haljini stajala je na vratima.

-Dobar dan.

-Dobar dan gospođo mi smo bili Anini prijatelji došli smo da vam izjavimo saučešće, reče Nataša pružajući joj kesu.

-Uđite djeco, Dejana je trznuo njen skoro nečujan glas koji je bio potpuno nesrazmjeran sa njenim tijelom. Sjedite Hoćete li kavu, popit ćemo po jednu šolju, govorila je dok je u kuhinji pripremala šoljice. Dejan je gledao u Natašu zbunjeno:

-Koje ovo šapnuo je, dok je krupna gospođa sipala kavu u keramičke šoljice.

-Njena majka. Dejanu ništa nije bilo jasno stan je prepoznao već je bio tu, ali ova žena nije ona koju je prvi put vidio….

Nastavit će se…

Ostale dijelove možete pronaći ovdje

 


9 thoughts on “Neodoljiv III

  1. Jedina molba koju imam je da malo razdvojiš razgovor od naracije. Ili navodnici ili one crtice ispred dijaloga, pa naracija u novom redu. Preklapa se sve kad nije tako odvojeno. Šta mogu kad je mozak izdresiran na interpunkciju 🙂
    Recimo. U . Ovom. Slučaju. Je. Zanimljivo. Kako. Ti. Mozak. Pravi. Pauze. Posle. Svake. Tačke.
    Na radnju nemam zamerki naravno. Možda je mala veštica. 🙂

    Liked by 2 people

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s