Vaganje jednim pogledom

Ne znam tačno kad su nam oči postale vaga, ali primjećujem sve je vise situacija kada ih kao vagu koristimo.

Prije nekoliko dana vračam se kući iz kupovine i sretnem drugaricu ( drugarice i drugari su za mene inače sve osobe s kojima sam imala priliku raditi u određenim periodima života, ne bih ih sve nazvala prijateljima, a opet nisu ni poznanici). Prilazi mi s osmjehom pozdravlja me ali ni jednog momenta me ne gleda u oči, sva njena pažnja usmjerena je na kese u mojim rukama. Nastavlja razgovor i uporno gleda u kese traje, to sad već više od dvadeset minuta, a vidim još nije skenirala cjelokupan sadržaj kesa. Mogu se kladiti da mi je dijagnostifikovala vodu u koljenima, ali joj je sadržaj nekih kutijica ostao nepoznat.

Ovakvo ponašanje me je natjeralo da malo razmišljam na ovu temu i da primijetim mnogo je takvih muškaraca i žena, mlađih i starijih osoba…

Postoje i oni kojima kada krenemo u posjetu ponesemo punu kesu i osjetimo na ulasku dok se još pozdravljamo kako po preuzimanju kese u zavisnosti valjda od težine šire ruke u zagrljaj i usne u osmijeh.

Primjećujem zjenice koje se skupljaju dok nišane ocjenjujući ljude u prolazu i polako ih dijele na one što nose originale, robu s pijace, još jedan Kinez, pokojnik je davno istruno a odjeća se još drži. Knjigu ocjenjuju prema dizajnu korica jer od toga valjda zavisi i kvalitet pisane riječi. Kulturni događaj zavisi od pozivnice kao i od onih koji su pozvani

Dok nam svi polako stavljaju nevidljive etikete za vrat mi se trudimo da budemo svoji ili da se što bolje pozicioniramo u ovim suludim uslovima.

Milion različitih podjela a svi smo samo ljudi.

Društveni stalež kao jedinica „imanja“ osim što jasno izdvaja one imućnije prepoznaje i one koji su „Visoko na ljestvici ali nemaju argumente da to i dokažu” kao i one “Nula bodova a misle da su nešto”. Sve se vaga od imovine do kvaliteta društvenog života.

Sve je na vagi osim srca duše i mozga, to je nešto što svi imamo u određenim količinama, a samo rijetki primjećuju i prepoznaju kao osobine vrijedne pažnje.


19 thoughts on “Vaganje jednim pogledom

  1. Baš sam nekidan vodila razgovor na ovu temu. Poznajem takve osobe koje te tako ocito skeniraju od glave do pete čim te spaze da čuješ kako im se vrte kotačići u mozgu dok pokušavaju zbrojiti “koliko vrijediš”. Zaprepastilo me jednom kad sam iz razgovora s jednom takvom osobom, koju smatram poznanicom, ustanovila da bolje poznaje sadržaj mog ormara od mene..iako me vidjela samo nekoliko puta. Ne znam u čemu je problem s takvima..ali mogu ih samo žaliti zbog nedostatka kvalitetnijih interesa 😀

    Liked by 1 osoba

    1. Upravo tako sve one nebitne stvari postale su bitnije od onih zaista vrijednih. Koliko “zadovoljstvo zivljenja” takve osobe zaista mogu osjetiti ako im je uvijek u fokusu neki “statisticki podatak” ne znam. Jesu za zaljenje

      Volim

  2. …ja bih dodao da nemam sta dodati, ovde si sve savrseno rekla, …sta god da dodam samo bih pokvario…savrseno…onaj deo gde opisujes osmeh s velicinom kese usporedio bih sa administracijom, ako je sto grama kafa je jedan osmeh, ako je dvesta je drugi, ako je kafa s nagradnom igrom je treci…eee ako ima jos i cokoladne bombone zacas se odkuca papirologija…svidja mi se blog.

    Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s