Prosječna sam ali sretna

Sinoć me Negoslava svojim statusom natjerala na razmišljanje. Skoro da oka nisam sklopila. Vjerujem da će ona sad pomisliti „Tebi je možda bolje bilo da si spavala“. 😀

Koliko volim ono što čitam?

Preporučujem li druge blogere i zašto ne?

Pišem li recenzije, i zašto ne???? Stalno mi se ovo motalo po glavi

Kod ovog trećeg nisam morala mnogo da razmišljam. Nikada nisam pisala recenzije osim za hotele i turističke destinacije koje sam posjetila. Svako od nas ih doživi drugačije, na neki svoj način u zavisnosti od različitih faktora: godišnjeg doba, društva sa kojim je, raspoloženja zaposlenih, problema s kojima se trenutno susreće.

Jednom sam čitajući Nila Gejmena i knjigu „Američki bogovi“  napisala priču , koja apsolutno nema nikakve veze sa knjigom. Ja sam se uhvatila za ono Bogovi i samo ta riječ mi je bila u fokusu. Od recenzije ni traga.

Istina je da (sam uvijek prilično iskrena prema sebi) smatram da sam jedna prosječna osoba, te je samim tim i moje mišljenje prosječno da ne kažem nebitno, još jedno u moru različitih mišljenja. Sjećam se kad bi neko zatražio komentar i savjet ostalih o onome što radi ostavila bih komentar i na kraju dodala  „To je samo moje mišljenje ne mora da znači da je relevantno“.

I da volim da čitam i one koji  ne znaju da virtuelno postojim.

Kralj Nedođije mi je fascinantan sa koliko emocija piše ono što osjeća, ili osjeća ono što doživi.

Mr.Nikoleto me uvijek oduševi količinom svoje ljubavi prema ravnici i sopstvenoj zemlji.

Sarin Tata Laki  svojim odnosom sa kćerkom, a odnedavno aktivizmom i zalaganjem za ljudska prava.

Slučajni bloger svojom promocijom kulturnih događaja, i na kraju

Negoslavlje sa svojom namjerom da istraje u pravednosti i ispravnom ponašanju.

Na mom blogu nećete pronaći tragove da su neki od njih nekada bili tu, a meni povremeno bude neprijatno pomislim da sam možda navalentna zato što nestrpljivo iščekujem svaku njihovu pisanu riječ, pa nekada namjerno izostavim lajk da neko ne bi zatražio “zabranu prilaska”. Nisu oni ovdje linkovani da bih im ja pisala preporuku, njima to nije potrebno dovoljno su dobri u onome što rade, niti mi je namjera bila da potražim utočište u njihovom du***.

Svoje mišljenje do sada sam uglavnom iznosila u blogerskim igricama, i tu postoji problem kad počnem da objašnjavam nešto nadugačko i naširoko dajem ljudima priliku da me vide kao serato**.

Nego da se vratimo na moju prosječnost, ne smeta ona meni. Ona je tu odmah pored mojih mana sa mnom već četrdeset godina. Čak je i Petra u mojoj bajci bila „osrednja“, pa opet ta prosječnost nije činila ništa da bih se ja osjećala manje sretnom ili manje vrijednom. Imam ja svoj mali svijet i discipline u kojima sam jako dobra.

Nisam od onih koji se duže od sekunde bave činjenicom “Da li je list pao ili je na drvetu stao” nisam u prijateljskim odnosima sa opisima, mada ih stalno vježbam, kao i gramatiku.

Na kraju ono što do sada nisam radila, i ono zbog čega sam sve ovo gore napisala jedna preporuka. Zamolila bih vas da otvorite link i posjetite blog jedne Fride koja je kako sam mogla da primijetim odnedavno u blogosvijetu. Voljela bih da i vi osjetite ono što sam osjetila ja dok sam čitala..

 

 


13 thoughts on “Prosječna sam ali sretna

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s