Kritika u pola sata “Picerija Nišići”

Nedavno sam na instagram stori-ju imala anketu “Volite li posjećivati etno-sela ili ne?”

Izgleda da velika većina vas voli. Naravno razlozi su različiti. Ja sam od onih koji vole…mada moram priznati imam svakakva iskustva. Ne mora moje mišljenje biti relevantno, ali….

Najljepše iskustvo, ugođaj za oči, kao i raznolikost sadržaja po meni je u Etno-selu Stanišići. Zato se valjda stalno i vračam tamo.

E sad mjesto koje se meni najmanje dopalo (ono koje me i ponukalo da bilo šta napišem na ovu temu),,,, pazi sad mnogi ga smatraju odličnim. U pitanju je Picerija Nišići.

Naravno nisam imala prilike da posjetim sva etno sela, restorane i sobe u BiH. Nema ni mnogo potrebe nekako svi imaju zajedničke odlike. Previše je ukrasa (starih predmeta) ponekad načičkano jedno na drugo. Pri tome se obično ne vodi računa o periodima iz kojih potiču. Niti se poklanja pažnja prilikom raspoređivanja. Nebitno je da li je u pitanju alat, posuda ili preparirana životinja. Samo neka je starije od dvadeset godina. Tako je bilo i ovdje, sve nabacano  i viška prozora po zidovima.

Malo mi je neprijatno dok ovo pišem, jer sam primijetila da vlasnik poznaje moje roditelje. Dok smo sjedili u prolazu je razgovarao sa njima.

Mnogi ne znaju ali prilikom odmora na putovanju ljeti obavezno uzmem sladoled, ili pivu (ladnu kao žilet)!!!!

S obzirom na to da sam cijeli dan bila na putu piva mi je više odgovarala. Koliko sam ja bila zaprepaštena što nema ni jedno od to dvoje, toliko je vlasnik bio iznenađen mojom reakcijom.

Gledala sam nekad na TV-u prilog o ovoj piceriji. Čula sam da u prodaji imaju domaće sokove, lepinje od heljde,,, da ne nabrajam meni sad.

Elem ne bih se ja toliko čudila što nema piva, da nisam vidjela u prodaji šveps, kiselu, i neke gazirane sokove. Sve je bilo upakovano u neka minijaturna pakovanja. Ma ona piva od 0,33l tu se ne bi uklopila. Bila bi prevelika.

Donese mi na kraju hladnu kiselu, i vrele čaše!!! Na trenutak su mi na pamet pale one bočice što su se nekada u rerni sterilisale.

Ostaje pitanje, ako već nije sve domaće, zašto nemaju uobičajena pića???

Čujem neku ženu iza mene kako traži da kupi heljdino brašno.

-Naravno da imamo samo u pakovanju od dva kilograma. To košta 8 maraka!!!!

Opet sam se iznenadila, sada zbog cijene.  Samo desetak  metara niže kilogram istog brašna  košta 3 marke!!!

Al neka, svako ima svoje mušterije. Tako i ovo moje negativno mišljenje, samo je moje. Picerija je prepuna bez obzira na lokaciju. Na zidovima se vide fotografije poznatih koji su je posjetili. Nekoliko TV priloga koje sam gledala govore u njihovu korist. Sve kritike su pozitivne.

Vidim svi oko mene uživaju, a meni nekako bez veze. Ne dopada mi se. Razlog što se tekst zove „Kritika u pola sata“. Samo toliko vremena sam provela tamo. Ovo su utisci na prvu, moguće je da mnogo toga nisam vidjela. Sigurno je da ovo mjesto mnogi smatraju posebnim. A ko zna možda  nije do mjesta, možda je do mene….

 


14 thoughts on “Kritika u pola sata “Picerija Nišići”

    1. Naravno, napomenula sam da postoji mogučnost da mnogo toga nisam vidjela, i da je ovo samo na prvu (ono što mi je upalo u oči).U izbor imena nisam se petljala 🙂

      Volim

  1. Svi komentari na mestu. Kod nas prefiksi etno i eko obavezno znače da mooora da bude drastično skupo, ili da će ljudi progutati sve što se tako zove čak i ako s tim veze nema. Ne sećam se baš nešto picerija u svom detinjstvu. Jedna od prvih u bivšoj Jugi beše baš u NS, a i kad je ona otvorena bili smo relativno več devojčurci… Bolje da je etnopalačinkarnica… od eko brašna… 🙂

    Liked by 1 osoba

    1. Kako vrijeme odmice, sve vise se pitam moze li moja kritika na njih negativno da utice. Nije mi bila namjera, nekome nesto stetno da ucinim. Samo sam htjela da se zapitaju je li to sve bas OK. Danas sam malo revidirala tekst. Ne bih voljela da zbog mene izgube makar i jednu musteriju.

      Volim

  2. Svi oni koji vole prirodu, cisti okolis i ocuvanje kulturne bastine nekog podrucja jednostavno moraju voljeti takva mjesta. Osobno sam samo jednom (koliko se sjecam) posjetio jedno malo etno selo. Selo je smjesteno u Trgu, dijelu grada Ozlja, na obali rijeke Drave. Tamo sam cak i prespavao, pod nadstresnicom stare kuce tijekom svoje prve pjesacke avanture davne 2012. godine…

    Liked by 1 osoba

  3. Povratni ping: Najbolje iz 2019

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s