Sasvim neobična priča

Priča je pisana za konkurs spasimo putopis. A tamo je mašta bila dozvoljena čak i poželjna. Pokušala sam u nju ubaciti turističku ponudu, malo opisa okoline, ono po čemu je poznato ovo mjesto, i ono što se može vidjeti. Ovo je prvi od tri dijela.

Nije nikad do sad bio na tim-bilding seminarima. Nije znao ni šta je to tačno. Ideja da bude sa ostalim kolegama izolovan na ovom pustom mjestu, nije mu se dopala. Sad šta je tu je.

On je bio u jednoj od tri ekipe koje su išle u potragu za blagom. Jedna ekipa povlaštenih”, u njoj su bili uglavnom šefovi brodicom je krenula na foto safari. Planirali su da njihovu trku, takmičenje i potragu za blagom sačuvaju na snimcima i fotografijama. Od toga će napraviti promotivni video materijal. A slike će iskoristiti za kalendar iduće godine.

Čuo je doduše za Hutovo blato, ali nije znao gdje se nalazi. Učio je u školi da je to pravi mali raj za ptice. Nije znao da je ovako pusto. To je izraz koji bi on koristio. Neko drugi bi možda rekao da je izolovano. Bilo je tu ptica, riba i mnogo drugih životinja, ali vrlo malo ljudi.

Brodice su krenule. Krenula je i potraga. Malo ga je kopkalo šta je blago”? Pitao se šta li su to stavili u onaj kovčežić koji je stajao skriven negdje na obalama ovih vještačkih jezera.

Niko od njih nije očekivao da blago bude u vodi. Niti na listovima lokvanja. Nije volio mjesta bez ljudi, ali bilo je nešto bajkovito u ovom mjestu. Površina vode bila je prekrivena procvjetalim lokvanjima. Brodić je pristao pored najbliže osmatračnice za ptice. Tu su se razdvojili. Pomislili su da će brže pretražiti obalu ako se podijele. Ostao je sam.

EEEEJJJ!!!” Začuo je u daljini. TI!!! Tebi govorim!”

Mislio je da ga neko od kolega zeza. Okretao se, ali nije primjetio nikoga u blizini. A onda osjeti kako ga nešto dira po nozi. Mala djevojčica nešto veća od noćnog leptira stajala mu je na pertlama.

Ti! Šta radiš ovdje?” Od iznenađenja sjeo je na zemlju. Mala djevojčica odskoči i poče da leti oko njega unoseći mu se u lice.

Šta ti radiš ovdje?” Do sada nije ni primijetio da ima krila. Bila su providna i skoro nevidljiva, ali dovoljno snažna da bi je držala u vazduhu. Izgledala je ljutito.

Danas pravimo rođendansku zabavu, a vi ste došli sve da nam pokvarite. Šta radite ovdje?”

Tražimo blago.”-odgovori zbunjeno, i krenu nekontrolisano da se smije. Cijela ova situacija bila je potpuno luda. Možda je on bio lud!?

Kakvo sad blago?!” Njoj očigledno nije bilo smiješno.

Ko si ti uopšte?”-polako pokuša prstom da opipa njenu kosu koja joj je padala na krila.

Ja sam vila! Vidiš valjda nisi ćorav. Živimo ovdje u cvjetovima lokvanja. Tu smo dok lokvanj cvjeta, poslije odemo.” Tek tad je shvatio da ona nije sama. Pogledao je pažljivije okolinu i vidjeo male glavice kako vire iza latica.

Odlazi odavde! I vodi ove svoje sa sobom!”

Ali moramo da nađemo blago!”- reče i ponovo se nasmija. Ovo je bilo ludo. Po njihovom izrazu lica shvatio je da ne treba da odugovlači. Brzo im ispriča sve o seminaru i tim-bilding aktivnostima.

I kažeš blago je u maloj drvenoj kutiji!”

Meni je mala, ali vama je sigurno ogromna. Velika je poput lista lokvanja. Čekaj!”-Izvadi mobilni iz džepa i u galeriji potraži fotografiju kutije u kojoj je bilo blago. Evo! Ovako izgleda”

Aha!”-klimnu glavom i okrenu se. Djevojke, brzo pogledajte pa da idemo u potragu da ih se otarasimo.”

Male vile prhnuše poput ptica oko njega, a zatim nestadoše u šaši. Pade mu na pamet da ih fotografiše. Brzo uključi fotoaparat na mobilnom telefonu i napravi nekoliko fotki….

Polako ustade sa zemlje. Sve je bilo ko i prije. Sjeti se vila. Uze telefon da vidi kakve su fotografije. Na njima nije bilo ničega. Vidjeli su se samo dijelovi njegovog tijela i okolina. Mora da je poludio ili se onesvijestio. Logično objašnjenje ne postoji. Ko zna koliko je i sjedio tu.

Evo ga!!! Našli smo!!!”- naglo skoči unazad. Jato vila poput oblaka letjelo je oko njega. Ovo je istina!!!”-mislio je.

Gore na osmatračnici je drvena kutija! Uzmi je i odlazite!!!”-očigledno su željele što prije da ih se riješe. On je samo htio da pobjegne od svega i ponovo bude sa kolegama. Nije ih mnogo volio, ali trenutno su mu nedostajali. Brzo se pope uz drvene ljestve. Kutija je stvarno bila gore. Pokuša da je otvori, ali bila je zaključana. Stavi je u ranac i posla poruku u grupni čat kolegama.

Našao sam blago, vidimo se na obali. Vraćamo se u hotel.” Činilo mu se da nije prošlo više od pet minuta. Kad je pogledao na sat iznenadio se. Bio je ovdje skoro dva sata.!

Zvuk motornog čamca rastjera vile i one nestadoše. Kolege su ga gledale sa zavišću. Nije bilo važno blago koje je eto igrom slučaja on našao. Ovim je skrenuo pažnju šefova. Stavio im je do znanja da se i u divljini snalazi dobro kao i u kancelariji. Možda ovaj seminar i neće biti tako loš. Bar je ovo gluvarenje po jezerima bilo gotovo. Sjetio se vila. Bolje da ih ne pominje. Sam bi sebi izgledao luđak kada bi u društvu pomenuo da ih je vidjeo.

Požurio je u sobu da se presvuče. Hotel Park je jedini hotel u krugu Nacionalnog parka Hutovo blato. Bilo je naravno još hotela u najbližem gradu, ali direktor se zbog sadržaja i aktivnosti odlučio za ovaj.

Nije ni on lud. Da su odsjeli u Čapljini svi bi se pogubili u okolnim kafićima i restoranima. Ovdje nisu imali gdje da nestanu. Mogli su prošetati edukativnom stazom, ili da zasjednu negdje na obali jezera. Nije bilo ni prodavnice u blizini da potajno kupi pivu ili alkohol. Plašio se da naruči u restoranu. Nije bio alkos, ali prijala mu je piva u danima odmora. Ovdje je svako nekoga pratio. Bolje da ne rizikuje. Trebao mu je ovaj posao. Kad je stigao konobar naručio  je limunadu. Sjeo je u fotelju pletenu od pruća, i zažmirio.

Sve oko njega je nestalo. Čuo je samo ptice i zrikavce. Dovoljno je bilo da zažmiri i nestane u drugoj dimenziji.

„Pauza je gotova!”-prenu ga glas jedne od sekretarica. „Jesmo li svi tu? Treba da krenemo polako prema podnožju brda Karaotok. Dogovorili smo se sa kuharima da nam naprave roštilj na otvorenom. Bit će to dobar način da nastavimo naše druženje… I naravno da otvorimo kovčeg sa blagom. Blago će međusobno podijeliti ekipa koja ga je i pronašla. Ostalima više sreće drugi put.”

Ovo sa blagom mu je najveća sprdačina. Samo treba unutra da budu magneti, upaljači i hemijske olovke.  Neka glupost koja je ostala od nepodijeljenog prošlogodišnjeg promotivnog materijala. Nije dugo bio dio ove firme, ni ekipe. Primijetio je da vlada takvo mišljenje. Direktorima i svim šefovima je stalno bila uključena „lampica za štednju”. Začudio se kad je čuo za ovaj seminar. Ovoliko da se firma isprsi da bi zaposleni uživali u prirodi. To mu je bilo nevjerovatno.

Dopadala mu se ova sekretarica. Nije bila nadmena niti je imala naviku da gazi ostale zaposlene. Ne bi mogao reći da je i ona obratila pažnju na njega. Govorila je samo kad se to od nje zahtijevalo. Bila je tiha, a opet snažna. Imala je dovoljno autoriteta da mu ne padne na pamet da pokuša da joj priđe. Tu su bile i one predrasude o sekretaricama i šefovima. A ona je bila direktorova sekretarica! Nije primijetio nikakva tajna dogovaranja niti smješkanja. A opet,ko zna????

Nije se usudio da rizikuje. Držao se kolega koji su bili u njegovom rangu.

Na livadi u podnožju Karaotoka sve je bilo spremno. Kuvari su već pekli meso na roštilju. Konobari su postavili klupe i stolove. Piće je bilo na stolu. Odmah mu upade u oči vino. Bilo je i crno i bijelo.

Ovo je sigurno neki test!- pomisli. Treba da se napijemo, a onda zna se. Ne kažu džaba „Šta trijezan misli pjan govori”. Držat ću se limunade, mislio je.

„Želim da vam skrenem pažnju”… – počeo je direktor, „na ova vina. Ona su proizvedena ovdje od lokalnih sorti. Ne mislim bukvalno ovdje u Nacionalnom parku!! Na području Čapljine u Domanovićima je vinarija Zadro. Ovo su njihova najbolja vina. Dok ručak ne bude gotov da pričamo o najvažnijem… O blagu!”

Svima se nehotice potkrao osmijeh. Izgleda da je bio u pravu. Nije trebao polagati nade u neku pompeznu nagradu. Ona sekretarica, sad je već znao Dana se zove, donese mu kutiju koju je pronašao. Sreća je što nagrada ide u prave ruke. Bolje da je dobiju ovi što nam obračunavaju plate, već da nam poslije fali obračunatih sati.

Ko u nekoj lošoj američkoj komediji svi su sačekali da završi rečenicu da bi se zatim grohotom na silu nasmijali. Sve mu je djelovalo nekako izvještačeno. Svi su pokušavali da svojim smislom za humor zadive ostale. Bilo je i onih koji su svojim upadicama željeli poniziti ili uniziti nekoga. Ne bi li ih tako ostalo manje u borbi za direktorovu naklonost. Aplauz je bio znak da je kovčežić otvoren. Napokon!! Direktor ga pozva da priđe sa ostalim članovima ekipe.

„Gospodo! Vaša nagrada su sezonske karte za dvije osobe u Narodnom pozorištu.” Ovi su toliko aplaudirali da je jedva čuo svoje misli.

Možda je bolje bilo da je unutra bio prošlogodišnji reklamni materijal. Mada, ko zna!! Možda se karte mogu prodati na Piku. Iskoristi priliku da poljubi Danu. Mirisala je nježno, poput cvijeta. Primjetio je to još jutros. Bar će imati čega da se sjeća.

„Poslije ručka planirano je slobodno vrijeme. Ne znam koliko ćemo se ovdje zadržati. Do večeras u devet ste slobodni. Tad nam počinje zabava u sali za konferencije. Prijatno svima. Uživajte!”

Ponovo aplauz. Konobari su redali po stolu jela. Čulo se zveckanje čaša, i nazdravljanje… „Za pobjedu! Za najbolju ekipu! Za najboljeg direktora! Za najbolju firmu!!!!” Sve je najavljivalo pijanku i žestoku glavobolju.

„Bit će teško ostati na limunadi”-pomisli. Stavio je one karte u unutrašnji džep. Bože šta je njima palo na pamet. Ko još ide u pozorište?

Nastavit će se….

Sve dijelove priče pronaći ćete ovdje

Prvu priču o Hutovu pronaći ćete ovdje

Fotografije iz Nacionalnog parka Hutovo blato i okoline možete vidjeti ovdje, ovdje i ovdje. Priznajem volim fotografije.


7 thoughts on “Sasvim neobična priča

  1. Povratni ping: Sasvim neobična priča

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s