Bijelo Polje-biser na sjeveru Crne Gore


„Čudni su putevi moji” je rečenica kojom odgovaram na pitanje „A otkuda ti tamo?” U Bijelo Polje sam otputovala kao volonterka i učesnica u regionalnom projektu “Saradnja i kultura za budućnost” koji realizuju lokalne nevladine organizacije. Projekt se provodi u okviru Zajedničkog regionalnog programa #Dijalogzabudućnost njegov cilj je unaprjeđenje dijaloga i društvene kohezije između, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije. Realizacijom projektnih aktivnosti će biti uspostavljena saradnja između tri projektna grada (Bratunac, Ljubovija, Bijelo Polje) i predstavnika lokalne uprave, NVO-a, centara za kulturu i turističkih organizacija.


Legenda kaže da su na okolnim planinama vile boravile, one najljepše su se umivale na ljekovitim izvorima Bjelasice. Do njih jednom stiže glas da u podnožju planine živi djevojka ljepša od svake vile. Tajno su je pratile i otkrile da se ona umivala na izvoru gdje je voda bila kisela. Nisu mogle podnijeti da je neko ljepši od njih napustile su planinu plačući. Tamo gdje su njihove suze padale nicali su bijeli cvjetovi. Nekada je ovo bilo samo polje na kome su bijele rade cvjetale. Danas je tu grad sa mnogo turističkih potencijala. Kako rekoše naši domaćini vlasnici turističke agencije „Elementi koji razvijaju turizam su: prirodne ljepote, kultura, hrana i ljudi.“


Prirodne ljepote
Planina Bjelasica udaljena je pedesetak kilometara. Na njoj su obilježene staze za hodanje na krpljama, katuni i odmarališta. Ona je idealno mjesto za planinarenje i sakupljanje ljekovitog bilja . Rijeka Lim je jedna od najpogodnijih za splavarenje. Za one planinare željne avanture u blizini je Đalovića klisura i Đalovića pećina koja bi iduće godine trebala biti spremna da primi posjetioce.


Istorija i kultura
Crkva sv. Petra je mjesto odakle se prije osam stotina godina počeo razvijati grad. Starija je od Đurđevih stupova u Beranima. U šesnaestom vijeku bila je pretvorena u džamiju. Ona je bila i kolijevka Miroslavljevog Jevanđelja.
Gradska džamija potiče iz 1741 godine. Prilikom povlačenja turske vojske prenesena je kamen po kamen za 48 sati iz sela Jabučine udaljenog 5 kilometara.
Gradski muzej se trenutno renovira i nismo imali priliku da vidimo postavku.
U parku pjesnika oduševila me priča o Avdi Međedoviću epskom pjesniku koji je bio nepismen. Njegove pjesme zabilježio je Millman Parry na specijalnim aluminijskim fonografskim pločama. Napisao je preko sto hiljada stihova. Avdu Međedovića nazivaju i sandžački Homer.
Orhan Pamuk turski nobelovac 2017 godine posjetio je Bijelo Polje, svjedok tome je i jedan mozaik na šetalištu.


Mještani sela Bistrica koje se nalazi na istoimenoj rijeci još prije drugog svjetskog rata izgradnjom mini hidrocentrala doveli su struju u svoje selo.
Manastir Podvrh nalazi selu u blizini Bijelog Polja. To je jedna mala crkvica sazidana 1606 godine. Neko bi rekao da je zapuštana, meni je prelijepa. Na njoj se vidi trag proteklog vremena. Podsjeća na seosku kolibu, izblijedjele freske po zidovima svjedok su nekadašnjeg sjaja. U ovom manastiru čuvaju se dijelovi moštiju sv. Haralampija, postoji vjerovanje da je ovaj svetac imao iscjeliteljske moći.


Hrana
Ručak u hotelu se brzo zaboravi, naši domaćini su to znali pa su nas odveli na ručak u jedno seosko gazdinstvo. U selu Vlah primila nas je porodica Milomira Đalovića. Što bi reko naš narod „Bilo je svega ko na slavi.”

Prvi put sam probala čuvenu „eldiju” pitu od heljdinog brašna. Nisam imala pojma ni šta su gurabije odlomila sam komad i počela jesti onako sa teletinom. Dok sam žvakala osjetila sam da nešto nije kako treba. Gurabija je ustvari slatkiš, samo ja to do tada nisam znala. U ogromnom dvorištu sve je bilo namješteno da zadovolji potrebe posjetioca: nekoliko ležaljki, kućica za djecu, hladnjak, kotlić uvijek spreman, voće na dohvat ruke. Ono što mi se posebno dopalo, sve je bilo domaće,, ubrano iz bašte i spremljeno u krugu porodice od hrane do sokova. Uvečer sam probala i lisnati sir, on je specifičan za ovo podneblje mislim da se pravi samo na sjeveru Crne Gore. Osim lisnatog sira, imaju i rolovani sir.


Ispričat ću vam još jednu zanimljivost vezanu za hranu. U povratku smo svratili u restoran „Ušće” u naselju Boljevac na ručak. Riblja čorba i pastrmka su bili ukusni, a onda su nam ponudili desert. Konobar nam reče da u ponudi imaju sladoled i „Ušče kolač”, skoro svi smo poručili specijalitet koji do tada nismo imali priliku da probamo. Donio nam je dvije činijice na velikom tanjiru. U jednoj je bio lava kolač a u drugoj sladoled od čokolade.
„Kako se to sad jede?” -upitam znatiželjno, pretpostavila sam da postoji neka posebna tehnika.
„To je ustvari simbolika ušća, spoj toplog i hladnog. Prvo kašikom uzmete sladoled, pa onda kolač i sve tako” Priznajem bilo je lijepo i neobično. Dopalo mi se što oni o svemu imaju neku priču.


Ljudi
Uvjerila sam se da je samo predrasuda da su Crnogorci lijeni. U to su me uvjerili svi oni koje sam tamo upoznala. Naši domaćini iz turističke agencije „RAMS” zaista profesionalno obavljaju svoj posao. Već sam bila u Bijelom Polju ovo mi je treći put, ali tek sad sam bar donekle upoznala ljepote ovog grada. Nije isto lutati gradom sam bez pravca i cilja i prošetati u pratnji turističkog vodiča. Nisam baš uvijek u prilici da iščitam sve o mjestu koje posjećujem. Seosko gazdinstvo gdje smo išli na ručak je dokaz koliko se ljudi trude da raspoložive resurse maksimalno iskoriste. Naša prijateljica iz seoskog gazdinstva Joksimović koja osim cijeđenja domaćih sokova skuplja i ljekovito bilje, pravi domaće kreme. Ona je Kao i naša Cana Mojkovčana proizvodnju i pakovanje odlično personalizovala. Cana se bavi skupljanjem ljekovitog bilja, proizvodnjom meda i jastučića od heljdinih ljuspica. Zaposleni u radionici „Zlatne ruke” su osobe sa invaliditetom, svakodnevno izrađuju maske za djecu, zaštitnu opremu i jastučiće punjene heljdinim ljuspicama. Moji poslodavci kod kojih sam išla dva puta da radim… Svi oni su daleko više napredovali u svojim mikro i makro biznisima od nas. Njihovi finalni proizvodi zadovoljavaju estetske, gurmanske, vizuelne i sve druge standarde.

Mogu samo da kažem jedva čekam sljedeće druženje. Bjelopoljci vidimo se.

Više fotografija sa ovog putovanja potražite ovdje

O turističkoj ponudi Bratunca čitajte ovdje


6 thoughts on “Bijelo Polje-biser na sjeveru Crne Gore

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s