Hoćeš li mi otvoriti ako ti ponovo pokucam?

Voljela bih da ne znam, da nisam sigurna, da bar malo sumnjam, a nemam razloga.
Gdje si nestala neizvjesnosti, sad kad si mi potrebna. Kuda si pobjegla? Rado bih te sad grlila, ova sigurnost me pritisla.

A bili smo jedno, ista strana u svim ratovima. Zajedno uvijek na istoj liniji fronta. Zajedno prilikom skupljanja glasova, u nekoliko izbornih procesa. I onda je nekom palo na pamet da dovede svježu krv u stranku, neke balavce da samo zasjednu i preuzmu zasluge za sve što smo do sada uradili. Odjednom ti više nisam bila neophodna. Postala sam višak na svim stranačkim okupljanjima. Sve manje si me pitao za savjet, sve više projekata i poslovnih planova mi je bila nepoznanica. E pa vidiš da ne može sa mnom tako. Bar ne dugo. Mogu ja i da ti okrenem leđa. Priznajem prijalo mi je kako su me naši protivnici prihvatili. Doduše nisam se nigdje javno pojavljivala ali od dolaska bila sam u sve uključena. Čak su se sa mnom kosultovali oko svih budućih planova. Ponovo sam bila živa i potrebna. A onda je došao dan izbora…. Do tada su mi govorili da je moja uloga ključna. Da sam najbolja. I bila sam sve do preliminarnih rezultata. Ti si izgubio. Ovi moji,,,, novi moji jer sad sam bila njihova došli su na vlast. Samo ja im sad više nisam bila toliko potrebna. Onako sama između mojih i mojih a nikom potrebna bila sam bespomoćna.

Ne plašim se priznanja, znam da sam pogriješila. Znam da je možda kasno sad za oproštaj. Ni ja ne bih oprostila. Ne mogu a da se ne zapitam:
„Hoćeš li mi otvoriti ako pokucam?”


3 thoughts on “Hoćeš li mi otvoriti ako ti ponovo pokucam?

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s