Kad tišina zagrli

Nikad mi nije bio problem napraviti nešto pogrešno. To mi je urođeno iako sam neplivač poput maratonca plivam od greške do greške ne prekidajući niz. Neke od njih me vuku u svoje dubine prijete da će da me udave, ali ne dam se. Udahnem duboko i nastavim dalje. Uglavnom nije bitno je li u pitanju pogrešan način ponašanja, odnos prema nečemu ili su greške izbori koje sam napravila. Ne vagam šta je manje ili više bitno, greška je greška i stalno me negdje čeka. Ne ponosim se njima, iako kažu ljudski je griješiti. Osjetim i da se džaba kajem ne može sve da se oprosti. Ali trudim se, koliko god mogu trudim se da pogrešno ispravim, da štetu namirim, da oprost zatražim, Meni je uvijek bio izazov pokušati ispraviti napravljene greške i život vratiti na ispravne kolosijeke. Sad kad pogledam čini mi se da sam većinu života provela pokušavajući i ispravljajući.
Baš me briga, neću o tome više. Upalim TV ne bih li lakše zaspala. Nekad me i neka politička emisija uspava. Opasna je tišina bombarduje me svakakvim mislima
Najteže je kada osjetim samoću kako se kroz onu tišinu probija. Stjera me u ćošak do zida, i ko nekog krivca ne da mi da mrdnem. Nevidljiva krivica upire u mene kažiprstom i ko da viče „Ti si ta!“ Htjela si se sakriti iza bijednih pokušaja i gomile neostvarenih očekivanja. Popijem i posljednju tabletu protiv usamljenosti, više iz navike. Odavno je prestala da djeluje. I kao i obično kad ne znam šta da radim dalje, otvorim frižider uvijek je pravo vrijeme da se nešto pojede.
Možda bi lakše bilo da patim za nečim ili nekim a ne ovako ležim jedem spavam i ništa ne osjećam niti se bilo šta drugačije dešava. U opsesivnoj želji da sve one krhotine koje sam usput oko sebe rasula pokupim, spojim ispoliram ne bi li feleri bili što manje vidljivi. Tako je kad si sam, i nemaš neka pametnija posla.
Ko olupina golfa dvojke još je u voznom stanju, a svaki dan joj nešto treba. Koliko god golf da je ovisan o redovnom remontu i svakodnevnom boravku na kanalu, tako i ja svakog dana prelazim onaj put od kuhinje do vc-a. Vječita glad potpisala je tajni pakt sa mojim fiziološkim potrebama. I ništa mi se drugačije ni danas ne radi, kao da mi odgovara ovaj prazan hod zarobljene životinje od ivice do ivice kaveza.

Ščepala me tišina dabogda me jednom odbacila.


4 thoughts on “Kad tišina zagrli

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s