Paukova mreža

Danica je otresla prašinu sa sebe i pogledala je naokolo. Glava joj je pucala od bolova i još joj se mutilo pred očima, ali je skapirala da je u šumi. Na sebi imala je samo donji veš. Po glavi su joj se vrzmale misli ali je ni jedna nije odvela do razloga njenog dolaska ovdje. Morala je da se nekako dovuče kući, ali nije znala ni gdje se nalazi. Niti je znala gdje se Miloš izgubio. A gdje su joj se izgubile stvari, dokumenta, telefon, zapitala se. Morače da vidi gdje je i da uskoro dođe do odgovora, bar pre nego što padne mrak…

Polako je ustala sa zemlje. Nije ni pokušala otresti prašinu sa sebe. Nije morala da se pogleda u ogledalo da bi shvatila da je prljava ko svinja. Njenu pažnju privukla je crvena ruža koja je raskošno bujala ispod obližnjeg hrasta. Otkinula je cvijet sklanjajući paučinu koja se oko nje uhvatila i krenula naprijed.

„Svaka šuma se negdje završava, ako ne bude mijenjala pravac kretanja izaći će iz nje.“ – pomisli. Nije vodila računa o vremenu. Po položaju sunca i toploti shvatila je da njeno kretanje traje duže od tri sata. Osjetila je bol u stomaku. Vrijeme je da nešto pojede, gledala je oko sebe ne bi li pronašla bilo šta jestivo od mnogobrojnih šumskih plodova. Ništa poznato nije primjećivala u svojoj blizini. Nije više mislila na Miloša, ali postade svjesna ruže koju je i dalje držala u rukama. Sjetila se da su latice pojedinih ruža jestive počela je da ih otkida i žvače. Lice joj napravi grimasu zbog neobično gorkog ukusa u ustima i mirisa koji joj je dopirao sve do stomaka.

„Idiot! Ovako da je ostavi samu u sred nedođije stvarno nije bio normalan. Već će da je čuje, samo da se vrati u civilizaciju.“ Ubrzo je naišla na potok, prišla je polako i počela sapirati prljavštinu sa sebe. Kosu nije mnogo kvasila, provlačila je vlažne prste kroz crne uvojke ne bi li je bar malo razmrsila. Niz njeno tijelo i dlanove slivale su se crvenkaste i tamno smeđe kapljice. Nastavila je sa kvašenjem sve dok one nisu potpuno nestale, i dok vlažni trag nije izgubio boju.

„HEEEJJJ! HEEEJ ČUJEŠ LI!“ – okrenula se prema izvoru zvuka koji je prekinuo šumsku idilu. Žubor vode i šuštanje lišća pali su u drugi plan. Osjetila je radost, ali i strah.

„Šta ako je neki luđak?“ – na drugoj obali rijeke vidjela je muškarca. Bio je obučen u tamno odijelo, imao je ranac i pušku u rukama. Uplaši se zbog oružja zatetura se i pade u vodu. Rijeka nije bila duboka i mogla se bez problema pregaziti ali osjećaj da joj je voda do grla izazvao je paniku. Umjesto da samo ustane počela je da se valja i grca nespretno se boreći sa svojim strahovima.

„Pa što se ne digneš?“ – viknu muškarac koji joj je u međuvremenu prišao i povukao je za ruke.

„Da li si ti normalna?“ – upita, pažljivo je posmatrajući. Proguta knedlu koja mu se pojavila od želje dok je pogledom prelazio preko njenog obnaženog tijela. Lijevom rukom skloni mokre uvojke sa njenog lica. U desnoj mu je i dalje bila puška.

„Šta radiš ovdje? Gdje ti je odjeća?“ – koliko god se trudio da je ne uplaši svojim ponašanjem nije mogao ignorisati bol izazvan željom u preponama. Skinu sa sebe prsluk i košulju. Košulju pruži njoj a on obuče prsluk na poderanu potkošulju. Skinuo je i patike, pružio ih je njoj da ih navuče, izgleda da je planirao da se vrati u čarapama. Nije joj smetalo što su patike bile bar pet brojeva veće, znala je da će joj pomoći da malo odmori izgrebana stopala.

„Takoooo! Je li ti hladno?“ Nije bila sigurna treba li i dalje da bude uplašena, ali joj pade na pamet da bi mogla nastaviti da šuti. Neka misli da je mutava bar je neće daviti pitanjima na koja ni sama nije imala odgovore.

„Jesi li se izgubila?“ – pitao je tiho još uvijek pokušavajući da proguta onu knedlu koja mu se u grlu popriječila.

„Hajde da idemo odavde!“ – uze je za ruku vrhovima prstiju i povede je kroz šumu. Sad je imala vremena da primijeti da uprkos oružju i neuglednom odijelu ne izgleda loše. Bio je otprilike njenih godina. Nije mu znala ime, a nije imala volje ni da ga pita. Kad stignu do civilizacije lako će da progovori. Sve više se oslanjala na njega, a nakon stotinjak metara uzela ga je ispod ruke kao starog poznanika dopuštajući mu da je vodi. Zaustavili su se sa druge strane brda ispred jedne brvnare. Brvnara je poput mladića na prvi pogled bila neugledna, ali kada su zakoračili unutra shvatila je da djeluje pristojno i čisto. Imala je sve što bi jedna kućica za odmor trebala da ima. Kuhinjica, trpezarija i dnevna soba smjestile su se u jednu prostoriju bez gužvanja. iza vrata su bile drvene stepenice ispod kojih se nalazio VC.

“Ako želiš da se istuširaš možeš ovdje!” – reče otvarajući vrata.

“Donijet ću ti čist peškir. Dok se ti istuširaš ja ću spremiti nešto da pojedemo!” – osjećala je glad odavno. Na samu pomen mogućeg obroka osjetila je nervozu i podrhtavanje ne samo želudca već cijelog tijela. Zgrabila je peškir iz njegovih ruka i zatvorila vrata. Čula je kako lupka tanjirima i otvara vrata od frižidera. Pustila je vodu i ponadala se da će hladni mlazevi odagnati nervozu, i smiriti groznicu koja je i dalje tresla. Nije još željela da prekine svoje ćutanje, željela je samo da jede. Kad je završila sa tuširanjem umotala se u peškir i izašla. Mladić zastade u polu-zgrčenom položaju. Njena golišavost cijelog dana mu je igrala pred očima. Polako mu je prilazila dopuštajući da joj peškir klizi niz tijelo.

“Hajde da jedeš!” – promumlja jedva razgovijetno. Nije mu odgovorila, stajala je ispred njega nijemo i poput kobre fiksirala njegov pogled. Njegova želja da bude džentlmen nestala je onog trena kada je peškir pao na pod. Ispružila je kažiprst, i bez dodira natjerala ga da sjedne na krevet. Dopustio joj je da mu otkopča kaiš i pantalone. Nije se bunio dok ga je svlačila. Plašio se da preuzme inicijativu, a nije mu padalo na pamet da joj zabrani da nastavi sa njim da se poigrava. Stidljivi dodiri brzo su se pretvorili u gladne poljupce. Nije se nadao ovakvom ulovu kada je jutros krenuo u šumu. Prijalo mu je dok je jezikom šetala po njegovoj koži. Pomisli kako bi sigurno više uživao da je on vodio igru, ali riješio je da je pusti . Nije ni ovo bilo loše, očigledno je znala šta radi. Njegovo tijelo prilagođavalo se njenim pokretima. Nije se pobunio ni kada je ritam njenog tijela postao životinjski brz, neprijatan neartikulisani krik najavio je njen vrhunac, i odložio njegovu ejakulaciju. Nastavio je ritmične pokrete koje je prekinula, osjećajući da mu se muti razum od iznenadnog zadovoljstva. Njen lik je nestajao pred njegovim očima. Unutrašnjost neugledne kolibe polako je gutao mrak, a umjesto lijepog lica neznanke pred njim se iznenada počela pojavljivati slika džinovskog insekta. Uplašen onim što vidi pokušao se izvući, ali bilo je nemoguće osloboditi se iz kandži koje su mu kidale kožu. Kao da je imala deset ruka i svakom od njih mu kidala različite dijelove tijela. Vidio je svoju krv kako u nepravilnim mlazovima prska prvo po djevojci pa onda po džinovskom insektu. Zastrašujuća slika mnogo duže je trajala u njegovoj glavi. Bol i strah su učinili da ubrzo sve nestane, ostao je samo mrak….

Glava joj je pucala od bolova i još joj se mutilo pred očima, ali je skapirala da je u nepoznatoj kolibi. Na sebi imala je samo donji veš. Po glavi su joj se vrzmale misli ali je ni jedna nije odvela do razloga njenog dolaska ovdje. Morala je nekako da se dovuče kući, ali nije znala ni gdje se nalazi. Nije znala ni gdje se lovac izgubio. Gdje su joj se izgubile stvari, dokumenta, telefon, zapitala se? Morače da vidi gdje je i da uskoro dođe do odgovora, bar pre nego što padne mrak… Iza brvnare pronašla je drvenu klupu na koju je sjela. Koliko god da joj je koliba bila privlačna znala je da ne može ostati ovdje. Na samom ćošku ograđena bijelim kamenjem cvjetala je crvena ruža. Ustala je i ubrala crveni cvijet usput sklanjajući paučinu koja se oko njega uhvatila. Otkinu jednu laticu i stavi je u usta. Nadala se da će tako utoliti svoju glad.

„Svaka šuma se negdje završava, ako ne bude mijenjala pravac kretanja ubrzo će izaći iz nje.“ – pomisli i krenu naprijed.


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s