Božićna zabava

Lisa je pokušavala brže koračati, ali nije joj polazilo za nogama.Snijeg je bio predubok i stalno je propadala kroz stegnutu koricu koja se uhvatila na površini snježnog nanosa. Da je bar mogla malo da raširi ruke i balansira na ovoj poledici. Ni to nije bilo moguće nosila je nekoliko cekera i kesa pretrpanih raznim namirnicama, dekoracijama i slatkišima. Za piće je uzela taksi! Da je Bogdo i sada da se ovako ne maltretira. Hajde što jedva korača, već joj i stvari ispadaju pa se stalno saginje i vrača da ih pokupi.
Zvuk praporaca na sankama natjera je da se skloni sa puta.
„Kako si Lisa? Jesi li sve spremila ove godine?“
„Dobro je! Dobro je!“ – mrmljala je dok je u sebi mislila dabogda ti se sanke otkačile. Morao je da je podsjeti na sve njene neuspjehe.
„E ove godine će sve biti kako treba i udat će se!“ – odlučno zakorači naprijed i ponovo posrnu propadajući u snijeg. Nakon dobrih pola sata uspjela je da stigne kući, ljeti je ovu udaljenost prelazila za desetak minuta. Čim je spustila kese pogledom potraži ikonu i prekrsti se nekoliko puta.
„Samo mi pomozi da se udam!“ – molila se. Nije ona bila ružna, naprotiv bila je vitka i lijepih crta lica, ali bila je baksuz. Znala je i ona i cijelo selo. Čula bi ih ponekad da je tako zovu, ali se pravila da ih ne čuje. Od kako je prije pet godina odlučila da se uda kao da je neko ukleo. Sve bi bilo kako treba do Božićne zabave i onda bi zbog nečega nestala svaka nada da bi mogla sklopiti bilo kakav brak. Držala se svoje taktike, svake godine je pokušavala jednim od muških fetiša privući pažnju. Prve godine učila je viceve napamet, naravno ne one bezobrazne, čula je da muškarci vole duhovite djevojke. Nastalo je opšte ludilo i bukvalno su se valjali od smijeha kada su shvatili da je pomiješala dijelove različitih viceva i od njih pravila zbunjujuće priče. Naredne godine posvetila se oblinama. Čitala je da muškarci vole da je struk duplo manju od bokova. Kao „požuda se povećava što je struk manji“. Poručila je specijalni gumirani steznik sa drugog kraja države, jer ne bi bilo zgodno da mladići shvate… Utegla se, navukla svilenu haljinu i šepurila se tako sve do večere. Za večerom je onaj steznik počeo da puca. Kukovi su se uporno borili možda su tu i šavovi bili jači, ali stomak je popustio pod pritiskom. Jedan dio se otkinuo i ružno namreškao ispod haljine pritiskajući svilu koja je pukla po šavovima prije deserta. Sljedeće na redu su bile velike grudi, to je lako nadomjestila sklupčanim čarapama, problem je nastao kad su čarape počele viriti i ispadati. Pogleda se u ogledalo, osjetila je da joj obrazi i dalje gore od stida. Onda je opet pročitala da je crvena boja neodoljiva. Prošle godine nespretno je obukla crveno- bijelu kombinaciju odjeće. Pola gostiju je zvalo Babamrazica, a druga polovina je bila u fazonu „Jebala te zvijezda!“ Ove godine je skroz druga taktika, put do muškog srca vodi preko stomaka. Spremila je pun sto raznih đakonija. Istini za volju nije to ona sama spremala sve je kupila još prije mjesec dana. Ovdje je kupila samo neke od namirnica zbog komšija da ne posumnjaju da nije ona pravila. Zakupila je restoran koji se nalazio u prizemlju zamka i angažovala nekoliko konobara da ne bi morala ona da poslužuje goste. Ove godine ništa nije prepustila slučaju zato se nadala najboljem. Gosti su polako počeli da se skupljaju, svi mladi iz okoline su došli. Bilo je tu mladića i djevojaka. Lisa je svoju pažnju fokusirala na nekoliko mladića koji su bili tu, a koje je smatrala dobrom prilikom za sebe. Večera je protekla iznenađujuće mirno. Lisa se radovala, izgleda da je uspjela da poništi baksuzluk koji je pratio prethodnih godina. Poslije večere, muzika je bila glasnija a gosti razigraniji. Plesala je sa mnogima od njih, uživala je dok je u sebi mislila uspjela sam. Vidjela je da je Mark cijelo vrijeme drži na oku, ali se mudro pravila kao da ništa ne primjećuje. Sat ili dva nakon večere nastali su problemi, pojedini gosti osjetili su mučninu. Neki su povračali, a neki su imali problem sa dijarejom. Večina je riješila da pobjegne u sigurnost svog doma ne bi li tamo smirili želudac. Do jutra je Dom zravlja bio pun pacijenata koji su povraćali držeći čvrsto kese sa bljutavim sadržajem u rukama. Lisa nije potražila pomoć doktora. Još jedna katastrofa u nizu dodatno je istraumirala. Kako će im pogledati u oči poslije ovoga? Šta će učiniti ako neko od njih umre? Kada bi bar ona umrla da se više ne blamira! Kad bi bar ovaj snijeg padao nekoliko godina. Njeno destruktivno razmišljanje prekinu zvono na ulaznim vratima. Nije joj padalo na pamet da bilo kome otvori. Nije željela nikoga sada da vidi. Nastavila je da sjedi na podu praveći se da je mrtva. Prasak drveta na ulaznim vratima natjera je da se podigne. Mark je lomio daske od kojih su bila napravljena vrata, izgledao je uplašeno.
“Lisa! Što se ne javljaš? Pet dana niko te nije vidjeo? Jesi li dobro?” Njegova pažnja bila je ona kap koja je dotukla. Plakala je i ridala, malo zbog svoje nemoči, zbog stida, zbog baksuzluka koji je njen život uzeo pod svoje.
“Heeeej! Nemoj da plačeš! Smiri se!” – šaputao je grleći je.
“Želim da se oženim tobom, ali moraš nešto da mi obećaš!” Lisa podiže glavu u nevjerici. Pokušala je pronaći istinu u njegovim očima, ali od suza ništa nije vidjela. On je to nju izgleda zaprosio! Samo šta je trebala da učini?
“Šta želiš da obećam?” – upita jecajući.
“Molim te, ali zaista te molim ne pokušavaj da se mijenjaš ni zbog koga i ni zbog čega. Budi onakva kakva si ovih tristo šezdeset dana. Ne dopusti da te ijedna posebna prilika ponovo natjera da se mijenjaš! Je li može?”
“Može!” – napokon je bila sretna. Ljubili su se neko vrijeme, a onda se izvuče iz njegovog zagrljaja istrča napolje i skoči u snijeg kao u bazen dopuštajući mu da je grebucka i hladi po obrazima.