Hobi kao opsesija

Nije to baš tako davno bilo kada smo svi imali poneki hobi. To je „ono nešto što volimo da radimo u slobodno vrijeme što nas je na neki način činilo sretnim“. Vannastavne aktivnosti smo također tretirali kao hobi, svakodnevno trenirajući u dvorištu kao i na sportskim terenima. Sakupljali smo sve i svašta: klikere, poštanske marke, značke, bedževe, salvete, papirne lutkice koje su se oblačile, postere i još milion različitih stvari…koje smo međusobno razmjenjivali ili dijelili.

fotorcreated

Da li je to bio korak koji nas je evolucijski načinio samo sakupljačima i u nama probudio veliku želju za posjedovanjem?

Danas uglavnom sakupljamo novac koji razmjenjujemo za stvari čak i za one stvari koje ne koristimo, i koje nemaju neku funkcionalnu vrijednost ali eto volimo da mislimo da nas čine sretnim. Volimo da gledamo izraz lica naših prijatelja pa i onih koji to nisu pokazujući im šta mi sve to imamo. Neko bi rekao i to je možda hobi.

Znam da nije. Sakupljajući novac gubimo sve slobodno vrijeme i gdje je onda tu uživanje? Nedostatak slobodnog vremena oduzima nam slobodu planiranja izleta i odmora, pravo na nepredviđene situacije bilo da su one dobre ili loše.

Nedostatak slobodnog vremena dovodi nas do hroničnog umora i iscrpljenosti, i odjednom dolazimo u situaciju da više nemamo vremena koje bi poklonili djeci, zato što smo umorni i pokušavamo da se odmorimo ne bi li opet sutra krenuli u novu turu sakupljanja novčića.

Tada obično krenemo linijom manjeg otpora jer lakše je… parkiramo djecu pred kompjuter, TV ili telefon servirajući im jedan novi svijet. Svijet u kojem ne moraju kreativno da ražmišljaju, svijet u kojem je dovoljno samo slike da gledaju. Tako slatki su dok ih gledamo kako pjevuše piliće, kad si sretan, prstiće. Poneku pjesmu čak i nauče…. Ali ako malo bolje pogledate izraz na licu djeteta vidjet ćete da je ono blago hipnotisano ne skida pogled s monitora, a ako pokušate na silu da ga odvojite od omiljene pjesmice samo će vas gurati rukama i ne pokušavajući da vas pogleda…

dete-deca-racunar-zavisnost-od-kompjutera-kompjuter-igrice-1366616981-300421

Isto je i sa onim starijim koji sebe vole da nazivaju gejmerima. Oni se pred kompjuter spremaju kao na posao. Planiraju poteze koje „moraju“ u toku dana da naprave, jer ako slučajno jedan dan ne uđu u igricu gube virtualne novčiće, živote i ostale „pogodnosti“. To ih dovodi do frustriranosti iza koje odmah slijedi razdražljivost. U oba slučaja bilo da su djeca velika ili mala ako pokušate da ih odvojite od kompa imate histeriju u najavi…I gdje je tu ljepota, kako se to može nazvati hobijem.

Naravno da se evolucijski ne možemo vratiti nazad ali možemo preispitati svoje prioritete i svojoj djeci u više navrata ponuditi nešto kao zanimljivu alternativu što bi moglo zamijeniti ovu samohipnozu kojoj se svakodnevno i dobrovoljno podvrgavaju.

porodica-setnja-djeca

Slike preuzete sa interneta


5 thoughts on “Hobi kao opsesija

  1. moram nesto da ti ispricam, kao novoj drugarici. Hm, koliko imas godina? pitam onako iz radoznalosti.
    ovako: nedavno sam tokom radnog vremena otisla u Titov muzej (radim u srednjoj skoli pa imam tu privilegiju da mogu) na neku vodjenu izlozbu na kojoj se pojavio mali broj posetilaca (pokloni koje je tito dobijao za rodjose, fantasticno) pa smo silom prilika svi brbljali medju sobom. startuje mene pristao, stariji gospodin, vitak, tek prosed…prvo nekim kometarima vrlo štedljivim, a posto sam se ja puno smejala i komentarisala eksponate i on se opustio i krenuo da mi, sigurna sam 100 procenata, baroniše. šta je i ko je. stigosmo do interneta naravno, pa pita on mene šta ja skupljam na internetu? naime on ima ogromnu kolekciju budubogsnamakoznakoječegasvene.
    ***
    ovih dana sam odgledala samo uvode dva filma koja počinju na sličan način, iako nigde veze. jedan je mnogo nagrađivani Sorentinov Velika lepota, drugi crtać Drimworksov Trolovi.U prvom, glavni junak filma dendi, nekrunisani kralj rimskog visokog društva slavi 65 rodjos urnebesnom tehnožurkom na kojoj se svi drogiraju i kahmkahm, na drugoj trolići, klinci djuskaju na u8rnebesnoj tehno žurci i viču https://youtu.be/z5Otla5157c

    Liked by 1 osoba

  2. Prije par dana sam pronašla dva albuma s poštanskim markama koje sam 90-ih počela da skupljam pa sam počela da pravim komparaciju. Načiin na koji trošimo slobodno vrijeme, i koliko jesmo ili nismo ispunjeni radeći ono što volimo. Imam 40 godina, okrugla cifra.

    Liked by 1 osoba

  3. Koliko volim da vrijeme provodim za računarom igrajući igrie ili čitajući nešto toliko volim i da sakupljam razne stvari koje sam sakupljala u djetinjstvu. Doduše sad rjeđe 🙂 A imam i neke nove hobije. Mislim da bi i djeca danas sakupljala salvete, markice i klikere, ali lakše ih je staviti pred monitor nego svakih pet minuta provjeravati gdje su.

    Liked by 1 osoba

  4. Jooooj, slatka, da ti ispričam nešto: prvi meseci, možda i godine, mog boravka na Fb, bile su ispunjene sakupljanjem fotografija svega i svačega u pink-roze-ljubičastoj varijanti. Nisam imala fotku na profilu, samo pravo ime i prezime i, u razgovoru sa onima koje sam upoznavala na ovoj mreži govorila sam o sebi istinu. Dok nisam primetila kako ljudi misle da se lažno predstavljam… ubediše me, nekako, da počnem da pišem, jer im ono sakupljanje fotki pink boje verovatno nimalo pametno nije delovalo. Hvala im, tako postadoh bloger.
    A inače, od svega sakupljanog, danas čuvam lepu kolekciju kutija za nakit. Salvete, značke, marke, stari novac itd… sve sam ispoklanjala.

    Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s