Živi mrtvaci V

Na ulasku u bolnicu Devid se sudario sa nekom ženom. Nije se okretao. Samo je promrmljao “izvini” i nastavio dalje. Nadao se da će mu doktor reći nešto povoljno o pacijentu iz 28-ice. Vesna je podigla torbu koja joj je pala na pod, i polako otišla do auta.

Danas nije imala dugu plavu kosu. Kosa joj je bila smeđa i kratka, a naočale s dioptrijom. Ušla je u iznajmljeni stan u Kvinsu. Bila je umorna. Željela je da se istušira. Cijelu noć je provela u bolnici. Skinula je i ovu periku. Stavila je na policu u kupatilu pored ostalih uredno složenih perika. Izbjegavala je pogled na svoj odraz u ogledalu. Nije željela da vidi svoju glavu bez kose. Pustila je muziku i stala pod tuš. Željela je samo da razgovara sa Jovanom.

U Ameriku je stigla prije tri mjeseca. Planirala je da zaradi nešto novca čuvajući djecu od rođake. Gledala je na lokalnoj televiziji vijesti i saznala za požar u metrou na stanici Pen. Požar u kojem je nastradao Jovan. Nije bila sigurna da je to on, željela je da provjeri.

Čula je naravno da je on ubijen u zatvoru u Zvorniku. Mada nije znala otkud on tamo. Išla je i na sahranu nekoliko godina poslije, ali nikada nije vjerovala da je mrtav. Sjećala se uvijek vremena kada su se još kao djeca skrivali u šumi želeći da odrastu što prije.

Poslije je ona otišla na fakultet u Sarajevo. Tamo je i ostala do kraja rata. Kosu je izgubila jer je živjela na teritoriji koja je bombardovana od strane snaga za brze intervencije. Nekako je preživjela rat, ali ostatak života je životarila. Morala je živjeti sa posljedicama koje je prouzrokovao osiromašeni uranijum.

Znala je da je vidio Almedinu zatvorenu u školi u Bratuncu. Napisao joj je to u posljednjem pismu koje je dobila od njega preko crvenog krsta. Nije joj bilo jasno zašto joj je pisao o njoj. Nikada se nisu družili s njom. Bila je previše tiha i poslušna za njihov ukus. Po završetku rata saznala je da je on zarobljen samo nekoliko dana prije….

Željela je da razgovara sa njim. Nedostajao joj je sve ove godine. U bolnici se pojavila da bi provjerila da li je to on zaista. Tada je nisu pustili kod njega. Promijenila je periku i taktiku. Aplicirala je za posao čistačice u bolnici, i sad je svake večeri mogla da ga vidi. Nadala se da će imati priliku i da razgovaraju.

Doktor Hill je objašnjavao Devidu da je pacijent bolje. Otvorio je oči, ali to ne znači da je svjestan. Znate sa svakim gubitkom svijesti odumiru pojedine ćelije mozga. On je bez svijesti već mjesec dana pitanje je u kakvom stanju se sad nalazi. Još nije dovoljno snažan ni da govori. Opekotine su mu skoro zarasle. Sad treba da ga posmatramo da vidimo čega i koliko se sjeća.

⊂⊂⊂⊃⊃⊃

Otvorio je torbu i izvadio fasciklu sa dokumentima na kojoj je pisalo Tarik Bektić. Živio je u gradu blizu Hrvatske granice. Bio je pripadnik armije BiH, ali ne dugo. Krajem 93-će godine na toj teritoriji pojavljuje se još jedna u nizu paravojnih formacija. Na čelu je bio lokalni „babo“ koji je kao i ostali želio napraviti državu u državi. Na teritoriji Zapadne Bosne Muslimani su se borili između sebe. Za Tarika je to bilo neprihvatljivo. Taj dio Bosne djelovao je kao autonomna pokrajina. Bio je u potpunom miru sa vojskom republike Srpske i državom Hrvatskom, ali ne i sa svim bošnjacima. Njihovo stanovništvo je bilo većinom Muslimansko, a njihov jedini neprijatelj Armija BiH. Tarik je bio rastrzan između porodica njegovih roditelja koji su bili na suprotnim stranama. Jedna posjeta dajdži završila se njegovim hapšenjem.

Ubijen je u proljeće 94-te. U Americi se pojavio u septembru iste godine i započeo život u Fort Vortu radeći na pilani kao radnik za izradu građevinskog materijala. Stradao je u jednoj od oluja, udarila ga je daska nošena vjetrom.

Devid je ustao da naspe šolju kafe. Bila mu je potrebna da sredi misli, kao i izlazak koji je planirao večeras.

Nastavit će se …

Ostale dijelove možete pročitati ovdje

Napomena: Informacije o logorima u Bratuncu i Zvorniku preuzete sa prvog linka. Informacije o posljedicama i bolestima onih koji su bili izloženi ili u dodiru sa bombama punjenim osiromašenim uranijumom na drugom linku. Informacije o Republici zapadna Bosna preuzete sa trečeg linka.

http://column.blogger.ba/arhiva/2011/03/22

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/317912/Hadzicani-umiru-od-raka

https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika_Zapadna_Bosna

 


14 thoughts on “Živi mrtvaci V

    1. Proljece mi odvlaci paznju i oduzima slobodno vrijeme, mada skoro sam zavrsila sljedeci dio bit ce za dan ili dva. Ideja i jeste krenula od pretjeranog gledanja americkih filmova i domacih informativnih emisija. Sve se to nekako izmjesalo u mojoj glavi. 😉

      Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s