Živi mrtvaci-kraj

Devid je na vijestima čuo da je još jedno tijelo nađeno u Hadsonu. Riječ je bila o ženskoj osobi koja, kako pretpostavljaju, zbog bolesti nije imala kosu. Znao je da je to Vesna. Šef ga je čekao u kancelariji pogledao ga je začuđeno.:
-Što se to sa tobom desilo? Je li sve u redu?
-Nije,,, znate onaj moj slučaj na kojem sam radio. Vezano za one emigrante iz Bosne. Sve sam više uvjeren da njihove smrti nisu nesretni slučajevi. Neko ih selektivno ubija. Ova žena što se udavila u Hadsonu sigurno nije počinila samoubistvo. Mislim da bi sve to trebali pažljivije da istražimo.
-Sjedi molim te. To uopšte i nije bio neki slučaj kojem si trebao da posvetiš toliko pažnje. Pusti sad to. Neko drugi će se time pozabaviti. Dobili smo zahtjev iz Bijele Kuće. Traže od nas da im pošaljemo najboljeg agenta kao pojačanje. Ja sam mislio da si ti najbolji izbor.
-A šta će biti sa ovim?…
-Ne brini, neko će se već pozabaviti time. Donesi popodne sve dokumente vezane za taj slučaj da mogu da ih proslijedim dalje, a ti počni da se pakuješ.

⊂⊂⊂⊃⊃⊃

Krenuo je žureći nazad da se vrati, a onda je čuo kako neko trči za njim. Okrenuo se. Almedina ga je ponovo gledala očima na smrt preplašena:
-Hej ne plaši se ostani tamo u selu.
-Gdje… je …..moj ….Amir? Prvi put je progovorila.
-Ko je Amir? Ne shvaćam?
-Moj…Amir…sin, uzeli su ga kad su me odveli u školu.
Izgubio je tlo pod nogama, i sjeo na livadu pored nje..Ona je tiho plakala. Oboje zajedno bez ijedne riječi gledali su u noć.
-Hajde sad polako idi u selo ja ću se vratiti. Probat ću saznati šta se desilo sa njim. Kad ga pronađem pronaći ću i način da ti ga dovedem. Idi sad…
Opet nije bilo ničega. Čula bi se povremena detonacija. Bar je mislio da je to u pitanju, a onda bi opet Vesna otpočela generalno spremanje. Znao je da je to samo san. Vesna nije bila taj tip domaćice koja bi svoj život posvetila pospremanju. U njegovim snovima stalno je nosila krpu i brisala prašinu.
Osjetio je da gubi dah. Kao onda kada su ga pretukli u seoskoj kafani koja je poslužila kao vojni zatvor. Krv mu se slijevala niz lice dok je pokušavao da im objasni da nije nikakav diverzant. Da je samo oslobodio jednu njihovu. Činilo mu se da će mu oči eksplodirati zbog nedostatka vazduha.
U bolničkoj sobi jedan od one dvojice iz sivog džipa polako je ubrizgao sadržaj injekcije u Jovanovo tijelo. Špric je stavio u džep i tiho napustio bolnicu.
Sjeo je u džip parkiran preko puta bolnice, i pozvao onog čudnog gospodina iz Bosne:
-Šefe završili smo posao ovdje. Idemo da se spakujemo, pa ćemo u Australiju. Tamo ima troje, a onda do Engleske tamo je samo jedno.

⊂⊂⊂⊃⊃⊃

Devid je spakovao papire sa stola u kovertu. Kofer sa spakovanim odjelom bio ja na podu. Sjeo je na trosjed i pozvao majku telefonom:
-Halo mama, kako si? Zovem da vidim da li je sve u redu kod vas? Hoću da ti javim da sam pozvan u Bijelu kuću. Da evo upravo sam se spakovao. Popodne letim za Vašington. Trebao bih ostati tamo neko vrijeme kao ispomoć. Da obično tamo pozovu one najbolje, reče osmjehujući se. Pozdravi tatu. Čujemo se kad se smjestim. Spustio je telefon na sto, još uvijek se osmjehujući, i krenuo.
Na vratima ga je trznulo zvono telefona. Ovaj put mobilnog. Bio je to doktor Gill.
-Halo samo da vas obavijestim da je pacijent iz 28-ice imao anafilaktički šok. Preminuo je.
Šefa je pronašao u kancelariji i predao mu dokumenta.
-Ne znam da li znate sad su mi javili iz bolnice. Ovaj što je nastradao u požaru umro je. Ne vjerujem da je to slučajnost.
-Ne brini kolega. Tvoje je sad da odeš u Bijelu kuću i svima nama tamo osvjetlaš obraz. Ja ću ovo proslijediti dalje, reče uzimajući mu kovertu iz ruke. Sretno i ne brini se za ono što se dešava ovdje. Tvoja misija je da se posvetiš svom zadatku tamo. Idi sad i sretno.

⊂⊂⊂⊃⊃⊃

Restoran hotela Plaza bio je skoro prazan. Za stolom u uglu sjedio je Devidov šef sa onim čudnim gospodinom iz Bosne.
-Eto sad je valjda sve u redu. Vi ste završili svoj posao ovdje. Možete da idete dalje. Ne shvaćam zašto je bilo potrebno da oni budu mrtvi, ali to je vaša stvar.
-Naravno vama nije jasno ali lakše je za našu administraciju da se oni nikad ne pojave. Oni su u ratu pronašli način da dobiju novi život. Poslije toga bili su proglašeni mrtvim postali su dio statistike, a ti podatci su jednako bitni za sve tri strane. Naravno iz različitih razloga. Vaše organizacije daju ogromne novce za projekte u kojima se kroz suočavanje sa prošlošću gradi budućnost. Zamislite šta bi se desilo kada bi ljudi posumnjali da prošlost nije onakva kakvu je vidimo… Bolje je ovako. U svakom slučaju lakše je. Bar za one na vrhu koji žele tu da i ostanu. Onaj vaš dečko neće praviti više probleme.
-Neće, poslali smo ga u Bijelu kuću. Tamo može da se raduje unapređenju dok mi izbrišemo ovaj višak informacija.
-To bi onda bilo sve. Hvala vam. Ja već sutra da letim za Bosnu.
– Naravno hvala i vama. Svima je u interesu da u Bosni i dalje imamo „klik situaciju“. Da u jednom potezu možemo izazvati nemire, ako to bude potrebno. Mada čini mi se da ćemo sada naše ljude iz Sirije da pošaljemo u Kongo.

KRAJ

Ostale dijelove možete pročitati ovdje


24 thoughts on “Živi mrtvaci-kraj

  1. Sjajna ideja i vrlo komplikovana. Ja se ne bih usudila da pišem o ovome. Nekada mi se čini da bi elementi iz tvoje priče stvarno mogli da budu istiniti. 😆

    Liked by 1 osoba

  2. Bravo, vrlo hrabar pristup temi, poražavajuće (za ljudski rod) realan kraj. Posebno mi se sviđa taj izostanak happyend-a, pomalo je “američki” krenulo i taj zaokret je majstorski. Pohvala za nepristrasnost. Cela priča mi ima taj neki šmek filmskog scenarija, skakanje iz scene u scenu. Oduševljen sam.

    Liked by 2 people

  3. Sjajna priča. Definitivno je mogu vidjeti kao roman ili kao neku seriju. Besmisao rata i pisanje historije od strane velikih sila i krojenje života malih ljudi. Ko je pametan, skontat će to iz ove priče. Ne brini za budale, kojih uvijek ima i koji bi mogli nešto pogrešno skontati.
    Inače, prijatelj je studirao u Poljskoj i imao cimera iz Brazila koji je želio gledati Lijepa sela, lijepo gore i ovaj mu nađe s engleskim titlom. Kad je pogledao, čovjek u čudu pitao: “Što ste vi uopće ratovali?” Dovoljno govori. Samo nastavi. Idem se baciti na druge priče 🙂

    Liked by 2 people

    1. Hvala to mi je i bio cilj ali onda sam na statistici primijetila pregrupisavanje citalaca. Uglavnom vidjela sam da znam i da mogu. Sada moram malo da odmorim a i zbog obaveza ne vjerujem da cu biti u mogucnosti da pisem duze price pa necu ni da pokusavam bar neko vrijeme. Drago mi je da ti se dopala i da si je shvatio na pravi nacin

      Liked by 1 osoba

  4. …ne znam kako, i ne znam zasto ja sam celi serijal propustio i evo sad sam se mi kazemo opulio…tema je brrrr, …citajuci sve nastavke uvidjam da za svo vreme pazis da nijednu nacionalnost ne uvredis ili velicas, jednostavno pricas o grozomornim stvarima sto idu uz sami rat…ja znam da se svaki rat zavrsava s nekakvim dogovorom i zato uvek se pitam dali taj dogovor sto dodje na kraju rata zasto da ne bude na samom pocetku a da rata ne bude…hvala Ti za sav trud koji si ulozila da nas navedes na opsirnije razmisljanje a ne samo na ono koje nam se servira putem medija…Celi serijal je Tvoj doprinos za mir u svetu. Cestitam.

    Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s