Hostel(Balkan Han)

Nisam znala tačnu razliku između hotela i hostela sve dok nisam dobila poziv na jedan festival u Sarajevu. Organizator je da bi ugostio što veći broj obezbijedio noćenje u hostelu Balkan Han, na linku se vidi tačna lokacija cijene kao i sve čime hostel raspolaže. Mislila sam da je razlika samo u meniju i u kvalitetu usluge, ali nije bilo samo to.
Doputovala sam sa prijateljicom i po dolasku recepcionar (ili vlasnik nisam sigurna čini mi se da je to bilo isto) nas je pitao da li želimo da uzmemo bračni krevet za sebe ili krevete na sprat. Jednim pogledom smo se odlučile za bračni krevet obje smo sumnjale u svoje padobranske sposobnosti. Smjestio nas je u sobu s četiri kreveta ubrzo su nam se pridružile još dvije djevojke koje su zauzele one krevete na sprat. Sobe nisu imale ključeve a ni ormare (evo sad kad gledam slike na njihovom sajtu vidim da imaju ormare onda ih nije bilo) mi smo imale sreće jer je u sobi bilo samo četiri kreveta, u drugim sobama bilo ih je mnogo više. Sad nisam sigurna da li smo mi bile smještene u prizemlju ili podrumu jer se sa ulice po ulasku spuštalo dole.
Nismo nosile mnogo stvari trebalo je samo tri dana da se zadržimo. Preko dana smo imale obaveze u gradu i nije nam bilo drago da svoje stvari ostavimo u torbama na podu nezaključane sobe. Na naše negodovanje recepcionar se samo nasmijao i rekao:
-Ništa ne brinite imamo mi kamere.
Riješile smo da novac i telefone nosimo sa sobom a za odjeću smo se nadale da će biti tu kad se vratimo.
Više od dvadeset nas je bilo smješteno u tom prizemlju (ili podrumu), a samo dva zajednička WC su nam bila na raspolaganju, i jedan bojler s toplom vodom. Drugi je iz nekog razloga bio u kvaru. Bilo nas je svakakvih i sa različitih strana svijeta, nismo bile sigurne koliko je jedno takvo mjesto higijenski ispravno. Moja prijateljica sva iscrpljena u jednom momentu sjeda na krevet i kaže:
-Ja ne znam kako ću ovdje otiči u WC, a ide mi se. Potpuno sam je razumjela.
-A šta kažeš da odemo u neki kafić na piće i usput u WC, predložim ja pametnica ne razmišljajući da su i u kafićima javni WC-ovi. Moram priznati da je bilo prilično „uredno“obzirom na broj posjetitelja. Doduše mogli smo se poslužiti gumenim rukavicama i sredstvima za dezinfekciju za slučaj da još uvijek sumnjamo.
Dok sam prolazila hodnikom do WC-a imala sam osjećaj kao da gledam u spavaonice Velikog Brata. Jedna me sitnica iznenadila u hodniku pored šanka na kome su bili „uslužni kompjuteri“ nalazila se polica sa papučama za goste. Iako nisam bila ponijela papuče ( jer se uvijek trudim da ne nosim mnogo stvari) po sobi a i u hodniku sam se šetkala u pidžami i čizmicama nisam se usudila da koristim ove njihove.
Bila sam jedina u redu za tuširanje dok se nije pojavila još jedna djevojka (na trenutak sam pomislila da je dijete) i na engleskom me upitala:
-Are you finished?
Malo je poznato da ja svaki put kad moram da vodim konverzaciju na engleskom prvo se preznojim, duboko udahnem, prebacim jezik na englesku zastavu, izbrojim do tri i počnem.
-Now I am not. I am still waiting.
Shvatila sam da je ovo odlično mjesto za prenoćiše i kratak boravak za grupna putovanja. Prepuno je ljudi iz raznih država, različitih navika, seksualnih opredjeljenja, a zbog „nemanja privatnosti“ moguće je sklopiti najčudnija prijateljstva i provoditi vrijeme s osobama sa kojima inače ne bi možda nikada bili.
Dobra stvar je što je hostel u centru i lako se bilo prebaciti na sve željene lokacije u gradu. Loša strana je nedostatak privatnosti.
U hostelu smo samo doručkovali: margarin, puter, džem i poneko kuhano jaje kombinovano sa različitim vrstama hljeba (svako jutro isto). To je bilo uračunato u cijenu boravka valjda, na raspolaganju nam je bila i uslužna kuhinja sa svim potrepštinama, ali nismo je koristile.
Zapitat ćete se možda zašto ovo pišem???
Jednostavno za slučaj da nekome zatreba, pokušat ću u kategoriji „Kritika jednog laika“ prenijeti svoja iskustva dobre i loše strane hotela i turističkih destinacija koje sam posjetila, ili ću samo da vam ispričam kako sam se provela.

Slika preuzeta odavde


8 thoughts on “Hostel(Balkan Han)

  1. Sviđa mi se realan osvrt na hostel 🙂 Znam ljude koji samo što se ne uvrijede kad ukažeš na nedostatke boravka u hostelu. Činjenica je da nije za svakoga..ja priznajem da nije za mene jer mi treba mir i privatnost na kraju dana. Ali, odlični su za mlade ljude koji su željni putovanja i druženja, ne mogu si (ili ne žele) priuštiti boravak u hotelu i ekstroverti su.
    Imam prijatelja koji obožava putovati, odsjeda samo u hostelima ili couch surfing. Važno mu je samo da ima čist krevet. Osim što je proputovao stvarno puno samo s motorom i ruksakom, upoznao je nevjerojatno puno ljudi i s mnogima ostao u kontaktu. Nije sve za svakoga ali kome paše, hostel je super način uštede na smještaju što je često najskuplji dio putovanja.

    Liked by 1 osoba

    1. Upravo tako nije za svakoga, nekad je to stvar izbora a nekada samo splet okolnosti. Mada pokazalo se da je to jedan prihvatljiv i pristojan smjestaj

      Volim

    1. U nedostatku inspiracije rekoh sebi da napisem koju recenziju, a kako sam uvijek iskrena prema sebi cini mi se da mi samo ovaj “sektor” odgovara. Ti si nam se malo “ulijenila” i vrijeme je da nesto napises 😀 ❤

      Volim

  2. Ma meni su hosteli ne znam bolji opet od hotela ako idem recimo radi druženja. Slažem se s tobom, da se upoznati hrpa različitih karaktera, ali ja fakat imam dobro iskustvo. Nezgodno jeste zbog toaleta i kuhinje zajedničke. To je loše. Ali na jednom mjestu, različite kulture, ljudi – to je predobro. Meni barem 😀

    Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s